Poticaj

Vibracija koja se krije iza riječi povjerenje je vibracija koja nam je često potrebna. Kako komuniciram sa vama i kako znam što se dešava po planeti to je nešto što jedni drugima poput šapta prenosimo svjesno i nesvjesno uokolo. Nekada dok smo budni i uspijemo podići vibraciju pa svijetlimo sa svojim postojanjem, nekada dok nam tijela spavaju, a mi radimo razne stvari.. jedni druge osjećamo uokolo i podsjećamo se na tu vibraciju.

Trenutno je na ovoj planeti i uokolo planete zapravo super stanje.. čekamo da se raspletu ove zemaljske stvari, da napokon krenemo u iduću fazu. Zasigurno smo obavili ono zbog čega smo došli. Sada smo ostali u ovim tijelima, sa svim svojim posljedicama dajući posljednji doprinos na ovom zadatku – širenje svijesti. Kroz samo svoje postojanje.

Zbog svega što radim i sa kim radim sada sam u procesu dolaska do veće budnosti, u tom paketu ide i prisjećanje onoga što sam radila kroz ovaj život. Djelomično kroz vibraciju, djelomično kroz sjećanje. Bili smo spominjali u jednom od predavanja da smo mi na terenu korišteni zbog našeg drugačijeg energetskog spoja jer imamo ovdje tijela. Međutim još važniji razlog je bio taj što smo mi kao trenutni stanovnici ove planete smjeli djelovati u situacijama kada određena pravila to nisu dopuštala organizacijama sa kojima smo povezani. Zapravo se temelji na onom istom pravilu da oni nisu smjeli neke stvari raditi (sada su se neka pravila malo promijenila) ali su smjeli utjecati na svoje ljude na terenu. Tako je i stvoren taj program da ostavite svoje originalno tijelo u hibernaciji i spojite se sa tijelom rođenim ovdje. Tada ste vi stanovnik ove planete i za vas ne vrijede ta pravila i oni mogu kroz vas i preko vas djelovati. Tako sam i ja kao i mnogi drugi svoj cijeli život provela radeći između ostalog i sa tom Intergalaktičkom organizacijom koja ovdje ima svoje baze, na višoj razini postojanja.
Spominjala sam vam u jednom predavanju onu ženu iz te baze sa kojom sam bila na onom zadatku, kada smo asistirali spašavanju one male curice. Ispostavilo se da s njom radim cijeli svoj život. Jedna fascinantna osoba.
Također sam vam rekla kako sam osjetila kod nje da se nagledala svega i svačega na terenu.. to se osjeti kraj nje.
Nakon jedne komunikacije s njom rekli su mi da to podijelim s vama.. jer zapravo pokazuje ono što je tema ovog poticaja, a to je povjerenje.
Kako sam morala otvoriti sjećanja na ono što sam radila kroz život, zbog stvari koje sada radim s njima, tako sam osjetila da i ja imam isto što i ona.. i isto što i onaj ratnik sa pete razine kojeg sam spominjala.. to nešto što se osjeti kod ljudi koji su se nagledali svega i svačega. Kada sam to shvatila vratio mi se osjećaj da sam cijeli život tu krutost znala osjećati kod sebe ali nisam mogla povezati.
Zatim mi je ona nešto pokazala.. stala je pred mene, takva kakva je sada, sa tom energijom i zatim ju je „svukla“.. kao da svlači kaput sa sebe. I ispod toga pokazala mi je svoju čistoću, ljepotu i snagu.. zatim me pozvala da napravim to isto i da ponavljam sve dok neću osjetiti da se nešto pomaklo unutar mene, da se počelo opuštati, mekaniti..
Rekla mi je da ona tu energiju koja se stvorila uslijed svega čemu je tu prisustvovala je koristila kao neku vrstu „oklopa“.. ali da ona taj „oklop“ može skinuti kada god želi.
Nakon što sam to jednom napravila osjetila sam kao da počinjem lakše disati, kao da sam došla do zraka.. kao da mi srce svijetli..
Zbog toga što sam i dalje u procesu buđenja i prisjećanja svako takvo iskustvo mi ponovno stisne sve unutar mene.. pa je zato rekla da ponavljam..
‍
I taj trenutak otvaranja moje srčane.. trenutak kada sam svjesno osjećala sebe na svim nivoima, svoju snagu.. snagu ove osobnosti.. težinu ovih prostora, težinu svega što se tu dešavalo.. shvatila sam koliko smo bili zaštićeni sa tim da se nismo sjećali. Jer kako su mi oni rekli jednom „ako si došla na neprijateljski teritorij djelovati što očekuješ kakva će ti biti sjećanja sa terena“..
Ali taj trenutak, kada mi je simbolično srčana zasvijetlila.. kada sam osjetila puninu svoje snage i ljubavi, kada sam gledala nju istu takvu ispred sebe.. osjetila sam ljubav između nas, podršku.. osjetila sam da samo snaga, povjerenje u život sam i ljubav mogu nas dovesti na ovakav teren.. i ono što je najvažnije – ne mogu nas uništiti. Mogu nam uništiti tijela, mogu nas jako raskomadati.. ali mi se uvijek ponovno sakupimo, pronađemo sve svoje komadiće i zalijepimo ih sa tom snagom i ljubavlju unutar nas.

Želim vas podsjetiti svojim primjerom da što više kroz svoju svakodnevicu se podsjećate da ste snaga.. ne kroz riječ ili misao već osjećaj sebe.. da se nalazite na planeti koja se budi.. da se mi budimo.. svi povezani uokolo.. sa potpunim povjerenjem u ono što radimo. To povjerenje dovelo nas je tu, to povjerenje pomoglo nam je da preživimo i to povjerenje unutar nas, kao titraj budi svijest.. kako bi bili te svjetlosne kugle.. kako bi prije svog odlaska ostavili svjetlosni trag iza sebe..

Šaljem vam u ovom paketu još dvije stvari. Prva je jedna lijepa priča vezana za jedno drvo i ljude koji su mu pomogli da preživi, a kasnije i da nastavi rasti. Kada sam naišla na fotografiju koju vam šaljem željela sam pronaći da li je stvarna ili ne. Danas je teško znati koja je fotografija original, a koja je programski izmanipulirana. U potrazi naišla sam na tekst koji govori priču o tom drvetu. Bilo je tu puno drveća, zatim su odlučili ih srušiti kako bi izgradili beton i sve što uz to ide. Nenajavljeno porušili su puno toga, jedna osoba obranila je to drvo. Nakon što je počelo rasti u koso napravili su mu ovu ruku. Tri osobe.. prva koja je spriječila rušenje drveta, druga koje ja odlučila naći nekoga da mu pomogne i treća koja je napravila tu ruku pobrinuli su se da ovo drvo ostane i svojim primjerom širi osjećaj nade uokolo.
Za to vrijeme puno drveća svakodnevno se nepotrebno ruši uokolo. I kada pogledate taj trud oko jednog drveta shvatite razlog zašto smo tu. Ne samo zbog spašavanja jedne planete, jednog solarnog sustava i cijele galaksije… nego zbog tog Izvora unutar nas.. koji kaže svaki život je vrijedan i dok možete napraviti sve što je u vašoj moći da spasite taj jedan život spasili ste cijelo postojanje.. <3

Ispod je fotografija i link na originalan tekst.

A ispod svega šaljem vam jedan song. Nisam osobno još naišla na nekoga tko može toliko visoku vibraciju spustiti kroz tako jednostavne pjesme. Pa dok ne nađem nekog novog kada osjetim da vam trebam poslati neki song šaljem Tony.a :-)

Stigli smo do tu, u ovaj trenutak, kada mogu tipkati ovakav mail. Koliko god puta trebalo ponovit ću to skidanje kaputa sa namjerom da iz ovog tijela jednom odem bez te težine. I kada se ponovno sretnemo na nekim drugim prostorima, da se prepoznamo, zagrlimo i sjetimo ovog veličanstvenog iskustva iz kojeg smo svi izrasli. <3

Link na članak o drvetu
‍
Tony Ann – HOPE

‍

Ostao mi je u sjećanju jedan događaj.. u to vrijeme imala sam malu bebu i srela sam jednu osobu, u nevezanom razgovoru ta osoba me pitala što je ono što najviše cijenim u životu, trebala sam reći prvo što mi padne napamet.. rekla sam sloboda. Ta osoba je zatim rekla da kada tako pitamo ljude, ono prvo što kažu je ono što im najviše nedostaje. Razmišljala sam ako je to točno onda mi sloboda nedostaje zbog okolnosti, dani provedeni sa malom bebom, usput sam još pokušavala raditi, tako da je to vrijeme bilo pomalo hektično.
Kada sam naišla na ilustraciju koju vam ispod šaljem pomislila sam kako prva riječ koja mi dolazi kada vidim ilustraciju je – sloboda. Od onog događaja prošlo je preko 20 godina i razmišljala sam kada bi me netko sada pitao to isto pitanje, što je ono što najviše cijenim, odgovor bi bio isti – sloboda.
I pitala sam se osjećam li se slobodno.. moj život na van nije hektičan.. trebala bi se osjećati slobodno, zar ne? Odgovor je bio - ne osjećam se slobodno. Više nemam pritisak oko malog djeteta, sada imam pritisak oko svih odgovornosti koje osjećam na zadacima koje sprovodim. Prema vama na terenu, prema svima uokolo, prema svemu što sam uzela za zadatak, prema mom cjelokupnom postojanju koje vjeruje u izdanje ovdje na terenu. Sa svakim trenutkom kada mi netko od njih kaže kako dobro radim neki zadatak, kako je vrijeme da napravim nešto novo ili upoznam nekog novog, ja osjećam sve veću odgovornost. I moje izdanje ovdje ponovno ima osjećaj ne-slobode. 

Zapravo zanimljiv je koncept vezanosti koju mi napravimo unutar sebe. Stavimo si opterećenje sa stvarima koje naš um ovdje ne može razumjeti, jer naš um nastoji razmišljati linearno, jer je tako naučen. Pa se stalno moram izbacivati iz tog linearnog razmišljanja kako bi dobila širu perspektivu. Svaki put kada to uspijem napraviti osjetim zalet i entuzijazam, osjetim onaj polet koji me i doveo ovdje. I zapravo.. osjetim unutar sebe slobodu..
Ta sloboda ide iz shvaćanja da sve što postoji je ogromno.. ne pojmljivo.. i da ja kao svijest mogu putovati kroz tu ogromnost, mogu joj se diviti, mogu si dozvoliti i pogubiti se u tome, znajući da se uvijek mogu vratiti sebi. I kroz tu slobodu postojanja mogu odlučiti koji su moji idući koraci. Recimo mogu se odlučiti otići na teren na planetu Zemlju, kako bi sudjelovala u oslobađanju cijele jedne galaksije.. zar to nije sloboda.. i topredivna.. 

Gledam u tu ilustraciju i razmišljam kako jedino što se mijenja je moj koncept u umu. Kada vratim nazad sjećanje na hektičnost sebe kao mame koja nastoji preživjeti dan u tome sada vidim slobodu.. jer upravo ta hektičnost naučila me nečemu, naučila me da u sebi nosim snagu za tako nešto. Zapravo sloboda izbora dovela me u hektičnost tada i u hektičnost sada.. kako bi naučila da sloboda ide iz nas.. nevezano kakve su naše vanjske okolnosti mi smo ti koji odlučujemo osjećamo li slobodu unutar sebe ili ne.. 

Zadnjih nekoliko tjedana radim puno sa Istraživačem, on je znatiželjna osoba, sve ga zanima, često me ispituje kako se sa nečim osjećam. Pitam ga zašto me toliko ispituje kada znam da osjeti kako se osjećam, kaže zato jer želi čuti moje mišljenje, što ću reći. I onda si razmišljam.. zar to nije sloboda. I on i ja mogli smo odlučiti hoćemo li doći na ovakav teren ili ne. Ja sam odlučila da želim.. i sada slobodno hodam ovim terenom, po uzbrdicama i nizbrdicama, slobodno sam odlučila da želim ovo iskustvo. 

I zapravo jedino što mogu sada još odlučiti je želim li svaki novi trenutak živjeti u staroj navici, osjećajući ovaj svijet kao težak.. ili želim dopustiti svojoj unutarnjoj slobodi da me oslobodi starih navika.
Nova navika kaže – ja sam slobodno došla ovdje, kako bi dopustila mojoj unutarnjoj slobodi da se raširi, kako bi spoznala da ju nikada nisam izgubila, samo sam mislila da sam ju zametnula. Kako bi se sada, u ovom trenutku, veselila ovom iskustvu, kako bi sada dok ono traje shvatila koliko učim iz toga.. 

I na trenutak me prožme taj osjećaj.. onda dišem i osjećam ponos na sve nas ovdje po planeti. Zatim dođe idući trenutak kada se pitam gdje se kupuje karta za odavde.. kada ide prvi let :)). I tako trenutak zamjenjuje trenutak.
Jer navike su velike.. ali se trudim svaki dan podsjetiti da sam došla iz slobode osloboditi slobodu unutar sebe ovdje.. i da mi svakim danom ide sve bolje i bolje..  :) 

Želim vam puno slobode unutar vas, u vašem slobodnom i čistom prostoru, dok podižete svoju snagu i osjećate mekoću :)

‍

Iako je prošlo već puno vremena od ove zvjezdane pjesme koju sam dobila i zapisala.. sada je mogu pročitati i osjetiti na sasvim novi način.. podsjeća me na ono što mi je „žena iz vijeća rekla“, što sam vam ispričala na posljednjem Zoomu..
Danas hodam ulicom i gledam prolaznike.. dok hodam održavam svoj prostor, radim ovo novo što ćemo raditi sa Istraživačem u idući četvrtak.. osjećam povišenu vibraciju.. ali ne osjećam sreću.. hodam kao robot, nastojeći preživjeti ulicu.
Onda pomislim kako je ljudima oko mene ako je meni ovako izazovno.. onima koji još žive nesvjesni vlastite boli, upakirani u vlastite identifikacije, preživljavajući na ovom svijetu koji se raspada.. Zatim vidim djecu koju roditelji voze u kolicima, poneka me gledaju sa znatiželjom, poneka me ne vide.. mislim si što su oni donijeli sa sobom u ovaj svijet..
Zatim uzmem slobodan dan, kažu oni kada osjetiš da ti je dosta uzmi slobodno koliko ti treba ali nikada ne zaboravi raditi ono što radiš iznutra.. pa si uzmem slobodno, opustim se.. pokušam na trenutak zaboraviti na sve ali cijelo vrijeme radeći iznutra energetski što mi je u ovom trenutku zadano..
Pa se sjetim svih vas.. pomislim si kako je vama svima.. umočeni u svoje živote i svoje uloge, od tjedna do tjedna podržavajući sebe kroz život..
Zatim mi dođe da vam nešto pošaljem, kako bi vas podsjetila da smo svi samo zvijezde u prolazu.. da naše svijetlo nikada se ne gasi.. da je bitno odmoriti se kada je potrebno ali ne stati.. razlika je..
Stoga vam želim puno unutarnje budnosti, puno trenutaka odmora kada vam treba ali da nikada ne stanete sa onim što radite iznutra.. Kada bi vam rekla koja je najveća razlika u tome da osjetite svoju unutarnju promjenu.. osim istinoljubivosti koju stalno spominjemo.. bilo bi upravo to.. da kakvi god bili dani, oni u akciji ili oni u odmoru.. nikada nemojte prestati iznutra biti svjesni da radite na podizanju vibracije, nikada nemojte zaspati iznutra, postati nesvjesni.. uvijek imajte neki energetski zadatak koji iznutra radite.. ako vam ništa drugo ne padne na pamet u tom trenutku svijetlite.. Jer tada ste zaštićeni od svog uma, od pričanja i zapričavanja, tada možete skakati i plesati, a možete i odmarati.. ali iznutra rastete..

Pa za kraj i zvjezdana pjesma 😊

Kad sam bila sasvim mala
pričala sam sa zvijezdama..
Govorila sam ja njima,
govorile su one meni:
Kad narasteš bit ćeš sjajna zvijezda,
toliko sjajna da ćeš se teško prepoznavati
u svojoj ljepoti.
Kimala sam glavom,
pozorno ih slušajući.

Kad sam narasla
jedino što sam u sebi prepoznavala
bio je oblak.
Taman, kišni, grmljavinski oblak..
Nekad svijetlosivi, nekada taman i zlokoban,
gledao je na svijet s nepovjerenjem,
optužujući ga za prevaru, za nasilnost,
za grmljavinu..
‍
Tada sam usnula san,
kroz moj oblak probijala se svjetlost,
isprva sićušna postajala je sve veća,
sve dok je nisam prepoznala!
Bila je to jedna od onih zvijezda,
onih koje su mi obećale:
ljubav, svjetlost..

Promatrale smo se,
njezin pogled slao je ljubav,
moj pogled trudio se ostati bijesan,
optužujuć, pun osjećaja prevarenosti..
za lažna obećanja.

Tada mi se približila,
utiskujući svoje svjetlo kroz mene,
osjetila sam kako me rastvara,
kako nestajem..
Moja smrt,
smrt mog oblaka,
bila je toliko snažna
da je grmljavina nekontrolirano
tutnjala..

Sjedeći tako u svojim komadićima
pogledala sam u zvijezdu..
Nasmijala se,
onako kako samo to jedna zvijezda može.
I čula sam je:
Onog trenutka kada iz svog oblaka
oblikuješ zvijezdu,
onog trenutka kada odustaneš,
kada se opustiš..
Kada sebi dozvoliš
vidjeti zvijezdu..
Tog trenutka
svega ćeš se sjetiti
i teško ćeš se i vidjeti
od ljepote koja će kroz tebe zasjati..

Svi komadići oblaka počeli su nestajati
pred svjetlosti koja je iz njih izbijala.
Moj oblik više nije bio oblak,
bila sam zvijezda,
ona o kojoj su mi pričali,
koja je sebe teško i vidjela
od svjetlosti koja je iz nje izvirala.
Od onog istog mjesta iz kojeg je
do maloprije tutnjala grmljavina.

Pogledala sam svijet oko sebe.
O kako li se samo promijenio!
Isti, a drugačiji davao je nadu,
pokazivao je rješenja,
lomio se na komadiće
kako bi se ponovno sastavio.

Sve to prepoznavala sam
kroz zvijezdu unutar mene,
tako snažnu i sjajnu
da sam se jedva vidjela
u svojoj ljepoti.
Baš onako kako su mi
zvijezde i obećale.

Tada je došao trenutak djelovanja.
Vidjela sam sebe kao zvijezdu
u društvu drugih zvijezda.
Pričale smo jednom malom djetetu,
govoreći mu da se ništa ne brine.
Jer kad naraste
postat će zvijezda,
toliko sjajna
da će se jedva prepoznavati
u svojoj ljepoti..
‍

Ako vam je teško, ako otpuštate stvari, ako imate krize.. bitno je da se nakon toga saberete, da sjednete u svoju snagu, da dopustite otpuštanja.. da pročistite svoj prostor.. centrirate se i sjetite se da ste snaga i svijest.. sve ono što radimo..
Ali dok traju ti trenuci sjetite se da su oni samo koraci, prolazni.. ako se za njih nećete vezati, ako nećete sebi dopustiti upadanje u dramu ili samosažaljenje, ako ćete osjetiti te korake kao prolaznost koja vodi prema vašoj snazi.. oni će brzo proći, ostavljajući vas ispranima, očišćenima, osnaženima..
Pa kada ste u tim koracima sjetite se da oni zalijevaju vaše cvijeće.. baš kao na ovoj ilustraciji ispod 🙂
‍

Ponekad nas samo mašta razdvaja od prolaza prema slobodi.. kada unutar sebe oslobodimo lance u kojima smo živjeli i kada si dopustimo otvoriti um prema nečemu što mu nije poznato.. tada iz nas na trenutak može izviriti sjećanje. Kada tom sjećanju zatim dopustimo da se raširi otvaramo prostor za vibracije.. vlastite..
Maknite sa sebe lance, otpustite naučene obrasce razmišljanja, nametnute okvire i otvorite se prema mašti.. tko zna, možda ono što vaš um nazove maštom samo je jedno od sjećanja.
‍

Sjetite se tokom dana što češće da vi birate hoćete li taj dan biti svoj prijatelj ili neprijatelj.
Budite si prijatelj.. onaj koji vas razumije, koji vas zagrli i kada nema vremena za to, koji misli na vas i onda kada vi ne mislite na sebe. Prijatelj koji razumije vaše boli i veseli se vašim uspjesima.
Hodajući kroz dan kao vlastiti prijatelj dopustit ćete svojoj snazi da se budi i ponekad zbog toga niti nećete shvatiti što se sve odbilo od vašeg oklopa.. oklopa koji je napravljen od prozirnog prostora sa vrlo tankom neprobojnom opnom, od misli koje su smirene, prijateljske unutar vas prema vama samima, od ljubavi prema sebi koja vas grli tokom dana, od vlastite prisutnosti koja vibrira svakom vašom stanicom..
Tada i one boli koje prođu ostave za sobom uzdah olakšanja, tada i osjećaj stisnutosti rasprši se ostavljajući iza sebe upute..

Zbog toga vas podsjećamo da uvijek imate izbor.. i u onim teškim danima i u laganim.. imate izbor biti svoj prijatelj… i voljeti se.. bezuvjetno..

U svakom našem dahu, svakom pokretu krije se naša esencija. Iskra života, svijest, ono što nas čini neuništivima, što nam omogućuje da se protežemo kroz prostore, živimo kroz vremena na raznim mjestima.
Ta ista esencija, naša svijest zrači snagom viših prostora. Ona je razlog našeg dolaska ovdje. Ona je iskra koju smo donijeli u sebi kako bi osvijetlili ovaj svijet.
Jedino što ju može zaustaviti je naše vlastito ne vjerovanje u sebe. Naš osjećaj bezvrijednosti. Nedostatak pažnje prema sebi. Nedostatak vlastite ljubavi.
U današnjem tretmanu stavite namjeru da ste spremni dopustiti vašoj vlastitoj svijesti, vašoj esenciji da se razlije kroz vas, kako bi vas ispunila vlastitom ljubavlju, kako bi vas zagrlila, utješila, a zatim vam sasvim lagano rekla hodaj dalje..
Ako u taj proces unesete dovoljno upornosti snaga koja će se unutar vas početi buditi nadići će sve izazove vašeg tijela, uma, vaše okoline, sve ono zbog čega se osjećate pritisnuto.
Ta esencija osvijetlit će vaše skrivene kutke i pomoći vam usmjeriti vlastiti pogled prema sebi. Kako bi razrješavanjem vlastitih boli dopustili snazi da se rodi, onoj koju ste donijeli ovom svijetu, onoj koju ovaj svijet treba..

Što čini vašu ljepotu? Vaš izgled, vaša frizura, odjeća, stan.. ? Što mislite što čini vas lijepima?
Vaša vibracija.. kada dopustite vašoj svijesti da se prolije kroz vas vaša vibracija zrcali ljepotu Izvora svega što postoji. Ta vrsta ljepote koju onda osjećate kroz sebe stavlja vas u snagu.. ta snaga stavlja vas u zaštitu.. ta zaštita pomaže vam podići još više vibraciju..
Tada postajete snaga koja hoda ovim prostorima.. snaga koja se probudila..

Kada pomislite kako bi ste se voljeli “probuditi”, kako bi voljeli “biti svjesni”, kako bi voljeli “vidjeti i komunicirati s jasnoćom”… (a to mnogi često žele) onda se prisjetite ove informacije koju ne samo da slušam godinama već vam je mogu potvrditi i u praksi. Buđenje nije moguće dok se ne odlijepite od ove materije, a ostanete živjeti u njoj. Zbog toga je Kutak stvoren, da bi vam pomogao odlijepiti se od svega i svačega, da bi vam pomogao pronaći slobodu unutar sebe.
Nije moguće, ni na koji način otvoriti se prema energiji i probuditi se, a da pritom niste sa sobom raščistili stvari. Možete imati trenutke većih uvida, trenutke kada ste više opušteni, kada više toga osjetite, kada ste više u miru.. ali buđenje kao takvo, što znači probuditi se na razinu tko ste, a da pritom i dalje koristite ovo tijelo, mogli bi to zvati svojevrsnom aktivacijom koju tada ne radite sami već imate asistenciju “svoje ekipe”.. takvo buđenje dešava se nakon što ste razriješili stvari.
Odljepljivanje od svega ne znači nedostatak ljubavi i gubitak svega oko vas, odljepljivanje znači buđenje, tada tek spoznate što znači osjećaj ljubavi.. neka vam to bude poticaj za one dane kada bi voljeli se probuditi, a ne bi voljeli raditi korake prije toga
(Napomena: ovaj tekst ne govori o tome da ne radite teme “Buđenje”, “Svemir” itd., već se mislilo na općenito buđenje kao cilj puta)

Ako vam se desi da se osjećate “zapetljano”, “zblokirano”, “kao da ne znate gdje bi i što bi” iskoristite sve “alate” koje vam Kutak pruža, kombinirajte ih.. pogledajte pitanja, pa ako treba izvucite karticu Utorak/Vježbu/Inspiraciju, čitajte znakove koji vam kroz to dolaze, ako imate koristite i Magic Wood kartice. Igrajte se sve dok ne probijete balon u kojem ste se našli. Osjećanje i kretanje je bolje od blokade, možda vam se ponekad može učiniti da život u blokadi donosi barem malo mira, ali kad-tad sve ono što treba vas dočekati dočekat će vas, pritisak će rasti i bit će vam se teže suočiti sa stvarima.
Ako si dozvolite svaki dan probijanja, osjećanja, uranjanja u sebe (uz sve alate koje tu imate) možda ćete imati puno bolnih i puno veselih dana, ali svakako ćete biti kroz to sve živi i prisutni, dopuštajući vlastitom rastu da vas preplavi.
Ja sam na mailu ili Whatsappu kao asistencija kada trebate.