Poticaj

Ispričat ću vam dva školska primjera, jedan koji sam ja prošla i jedan koji je jako popularan. Kada kažem školski primjeri mislim na ono što možete nositi unutar sebe i zbog čega jako lagano možete biti izmanipulirani, a da toga niste niti svjesni. Između ta dva primjera nalazi se puno nijansi ali ako shvatite ova dva primjera bit će vam lakše pronaći sebe na toj skali.

Idemo prvo reći što bi značila „vlastita nesvijest“. Stanje svijesti bila bi prisutnost, centriranost, uzemljenost, svjesnost sebe, samim tim uzemljenost. To znači da svaku svoju odluku donosite iz trenutka, da prepoznajete svijet oko sebe za ono što on je i prepoznajete sebe u tom svijetu. Potpuno ste istinoljubivi, volite sve svoje dijelove. Osjećate ljubav unutar sebe, prepuštenost i snagu.

Onda bi vlastita nesvijest bilo stanje sve što to nije.. ona može ići kroz razna emotivna stanja.. bol, patnju, strah, neugodu, nelagodu, stisnutost, borbu, mržnju, agresiju, ljubomoru, ovisnost, ego.. to znači da u tim trenucima niste u vlastitoj svijesti već u vlastitoj nesvijesti. U takvim trenucima ne možete biti potpuno svjesni svijeta oko sebe jer ga gledate kroz naočale vlastite nesvijesti, samim tim vaše odluke možda nisu najbolje za vas, vi ne živite svoju svijest, vi živite svoju nesvijest.

Zbog svega što se dešavalo na ovoj planeti svi mi živjeli smo u raznim stisnutostima. Trudili smo se preživjeti mjesece, godine svog života često vozeći na autopilotu, od jednog događaja, do drugog događaja. Na taj način još živi većina ljudi na ovoj planeti, stisnuta u svojim kutijicama, nesvjesna vlastite boli i nesvijesti ili svjesna ali bez želje da se s tim suoči i bez znanja kako bi to se moglo napraviti.

Ako ste izašli u nekom trenutku iz tog životnog protoka i odlučili se baviti sa sobom onda ste bili suočeni sa svojom boli. Razne tehnike nude razna olakšanja za bol ili suočavanje s boli. Pritom riječ bol možete zamijeniti s bilo kojom riječi s nabrojanog popisa iznad ili bilo kojom riječi koja vam još može pasti na pamet. I tako nastavljate živjeti svoj život suočavajući se s tom boli ili bilo kojom drugom riječi ili ju nastojeći nadvladati.. kada vas ta riječ prebaci onda živite vlastitu nesvijest.. kada ste u miru i centriranosti živite vlastitu svijest.

I sada ću vam navesti dva primjera kako može izgledati vlastita nesvijest i kako vas nesvijest može pritom manipulirati. Ako ovo čitate u trenutku dok oko nas nema nesvijesti onda se možete retroaktivno vratiti kroz svoj život i posvijestiti trenutke kada ste možda bili izmanipulirani i na taj način se do kraja iscijeliti i osnažiti. Ako ovo čitate u trenutku dok na ovoj planeti još uvijek ima nesvijesti onda ovaj savjet možete primijeniti u praksi.

Prvi primjer je ujedno i moj primjer. Borba.

Ja kao posljedica unutar sebe nosim puno sjećanja na razne borbe. Upravo to me dovelo na ovaj zadatak i ponovno suočilo sa istom ekipom zbog koje sam i došla. Moja osobnost to nije znala ali kada bi moje tijelo zaspalo ja sam kretala na zadatke, od malena, ne svaku noć ali dovoljno često da im počnem jako smetati. Kao mala sam bila mjesečar i roditelji su me znali naći u raznim dijelovima kuće kako spavam. Pred svoju dvadesetu godinu doživjela sam prvi val buđenja. To bi značilo da sam ja zaspala, recimo mrtva umorna.. i onda bi me netko prodrmao, osjetila bi kako me netko drma da se probudim, kada bi se probudila kraj mene ne bi bilo nikoga. Onda bi ja ponovno zaspala i to bi se ponovilo. U najgorim noćima ponavljalo bi se svakih sat vremena.. ja bi osjetila kako se moje tijelo drma kao kada netko položi ruku na vas i pokušava vas probuditi, kada bi se probudila ne bi bilo nikoga. Nakon svakog buđenja bila bi sve umornija i sve bjesnija, iako tada nisam znala s kim niti s čim imam problem.

Sjećam se u jednoj fazi koja je trajala bez prestanka mjesecima mislila sam ako se ovo nastavi da ću puknuti.. bila sam kronično neispavana, izluđena stalnim buđenjima, nikome to nisam mogla objasniti jer bi me čudno gledali kada bi probala, nisam niti sebi i svaku večer išla bi spavati sve ljuća i ljuća. Onda se to smirilo, ne znam kako i ponovilo nakon nekog vremena.

Zatim je došla faza potpune nesanice.. ja bi zaspala jako umorna i onda bi kroz sat vremena ponovno bila probuđena ali bi pritom osjećala takvu navalu adrenalina, kao da sam upravo se probudila usred neke bitke, vrlo često bi stajala kraj kreveta.. u tim trenucima, iako nisam imala znanje koje imam sada, imala bi osjećaj kao da sam negdje bila, u nekoj borbi i kao da me taj netko ili neki, kao da su me probudili kako bi me se riješili na taj način, kako bi se morala vratiti u tijelo.. tada od tog adrenalina više ne bi mogla zaspati i frustrirala bi me pomisao ako zaspim da me mogu ponovno probuditi…

Kako su godine prolazile te faze su se izmjenjivale.. a ja sam postajala sve svjesnija i svjesnija da to što mi se dešava je namjerno izazvano kako bi me se omelo u spavanju.. prilikom buđenja počela sam osjećati da je netko u sobi ili bi čak vidjela one koji su me probudili i shvatila da su me probudili kako bi se vratila u tijelo.. to je bila faza kada sam počela sve više i više ulaziti u borbu..

Sjećam se jedne noći kada su me toliko razljutili da sam nakon jednog buđenja stala usred sobe i vrlo glasno se izderala… ajde imaj hrabrosti (nisam rekla hrabrosti, bila sam prosta ali ne bi bilo primjereno da to tu sada napišem :), pa se manifestiraj tu sada kraj mene.. suoči se sa mnom.. imala sam osjećaj da bi ga zgazila, toliku sam snagu i borbenost unutar sebe osjećala.. i osjećala sam kako smo negdje bili i kako sam ja bila snažnija i kako su me probudili da me se riješe.. to sve podizalo je još više ljutnje u meni, potrebu da se s njima suočim u pravoj borbi.. jednom riječju bacalo me u vlastitu nesvijest.. jer bi preko dana bila neispavana i sve više i više osjećala ratnicu u sebi..

Kada sam vam najavila Kutak 4 rekla sam vam da sam savladavajući napokon vlastitu nesvijest savladala i njih koje spominjemo u Bijelim Čarobnicama. Oni su nevjerojatno manipulativni i zajedno sa još jednom vrstom koje nema više na ovim prostorima radili su mi problem cijeli ovaj život. I to upravo na način koji sam vam opisala.

Trebalo je vremena i truda da ja shvatim sve što se dešava, zadnjih godina dok sam skidala sve naočale ovog svijeta i suočavala se sa istinom na ovim prostorima imala sam razne faze suočavanja sa svojom boli. Ona je bila toliko duboka da mi je trebalo vrijeme da u potpunosti dođem do nje. Sve što se gradilo kulminiralo je s Bijelim Čarobnicama i rekla bi posljednjim „okršajem“ njih i mene prije prve snimke s Čarobnicama, što sam vam spominjala u snimci i poticajima. Nakon što smo snimili sva tri dijela nastao je mir. Ja sam odradila svoj zadatak, isporučila sam snimke i najednom sam shvatila da unutar sebe osjećam mir. Da više nemam potrebe ulaziti s njima u borbu, pa čak i kada mi se pokazuju i nadaju se tome.. da priznavanjem vlastitog postojanja i moje cijele sfere postojanja ja širim snagu i svjetlost i da je to upravo ono što trebam biti tu. Drugim riječima iz vlastite nesvijesti ušla sam u vlastitu svijest, na taj način se zaštitila i ušla u vlastitu snagu.

Taj cijeli proces vodio je kroz istinoljubivost.. kako bi prvo priznala što mi se dešava, kako se osjećam i zašto.. da bi onda kroz praksu, tretmane, padanja i podizanja shvatila poantu i primijenila je u praksi.

Sada nastojim promatrati kako se osjećam u bilo kojem trenutku i stalno podsjećati na svoj mir, centriranost i snagu koja ide iz toga. I na ogroman trud koji sam u to uložila, kako bi zaštitila novostečenu slobodu.. od njih, od ovog svijeta.. od sebe..

Drugi primjer je ego.

Recimo da imamo osobu koja unutar sebe nosi ogromnu bol. Nije bitno od kuda, bol je bol. I ta osoba iz bilo kojeg razloga nije u stanju pogledati u sebe, suočiti se sa sobom na dubokom nivou, ući u svoju istinoljubivost.

A ako pogledate bol.. što boli treba? Treba joj ili iscjeljenje ili utjeha ili da ju / bol netko izvuče iz tog mjesta boli. Jer bol vas vodi u nesigurnost bilo koje vrste. I dok živite bol bilo koje vrste (emotivnu, energetsku, fizičku..) vi živite vlastitu nesvijest.

I onda dođu oni.. tko god.. nesvijest.. pogleda vas i vidi bol i odmah znaju koju taktiku primijeniti. U mom slučaju to je bilo „isprovocirati ju kako bi se probudio unutar nje ratnički mod“, što im je uglavnom kroz život uspijevalo. Nisam odlazila u strah nego fuck off idemo, ja sam spremna, gdje ste.. ali njih ne bi bilo, ja bi ostala sama sa sobom i svojom nesvijesti, ljutnjom i frustracijom..

A u ovom drugom slučaju.. osobe koja unutar sebe nosi bol, nije spremna ili ne zna se s tim suočiti.. a želi iscjeljenje.. drugi školski slučaj je – važnost, ego.

Oni dolaze i nude suradnju.. nude jako puno, pritom vam podilaze na razne načine. Dok vam prenose informacije daju vam jako puno točnih informacija, kako bi vi imali povjerenje u njih. Nude vam suradnju i obećavaju da ćete biti jako korisni.. i sebi i cijeloj planeti.

U trenutku dok pristanete raditi s njima.. to je to.. ako ste se još pritom obavezali to su energetski „ugovori“, „vezanosti“ koje možete zatim nositi iz života u život. Vidjela sam u individualnom radu puno takvih primjera vezanosti donesenih iz prošlosti.

I upravo zbog toga u prošlom poticaju napisali smo vam na koji način možete znati s kim radite. To je osnovno pravilo koje nitko ne može odglumiti..

Ali.. ako ste vi u vlastitoj nesvijesti i ako želite izaći iz boli i ako ste već izmanipulirani.. vi možete njih promatrati i kroz svoj um osjećati / zamišljati da su oni pozitivni, svjetlo i da vi osjećate ljubav.

Zato je jako bitno ne donijeti zaključak iz glave i na prvu.. nego jako puno testirati.. vraćati se u onaj osjećaj kada ste kao mali, kao dijete, dok ste još bili mali.. to je bitno.. dok ste kao dijete osjećali ljubav.. onu čistu ljubav.. i onda to probate osjećati kroz tijelo. Onda se sjetite možda nekoga tko vas sada voli.. nekoga kraj koga osjećate da zrači ljubavlju prema vama. I kada ste sigurni da kroz tijelo, a ne um osjećate kako se osjećate dok se osjećate voljeni.. tada se usmjerite prema njima.. i osjetite da li osjećate to i od njih.. vidite namjerno je jako puno „osjećate“ u ovoj rečenici.. jer je naglasak da to morate o s j e ć a t i.. kroz cijelo tijelo.. a ne zamišljati u glavi..  jer oni u vašem umu mogu stvoriti bilo što.. doslovno mogu vas kroz um toliko izmanipulirati da vidite ono što oni žele da vi vidite. Ali NE mogu manipulirati vašim osjećajima.. ne mogu odglumiti ljubav.. ne mogu biti ljubav.. jer nisu ljubav..

Evo to su dva školska primjera koji bi mogli biti u udžbenicima za ovu planetu :)

Jer puno nas je došlo ovdje upravo da bi zaustavili borbu u ovoj galaksiji, došli smo sa puno iskustva borbe. Zbog toga smo ovdje doživjeli bol. I svatko se s tom boli nosio i nosi drugačije. Netko od nas otišao je u još veću borbu i zbog toga u vlastitu nesvijest, a netko se pokušava spasiti i iscijeliti tako da ode u ego. Ali nekada je ego vidljiv jer imate osobu koja vrlo jasno pokazuje svoju važnost i ego.. a možete imati osobu koja je toliko ranjena i nesigurna i u dubokoj boli da se želi spasiti iz tog osjećaja i onda ode u ego jer dobije ponudu da bude korisna i sebi i globalnom.. ponudu koja zvuči primamljivo.. ali ponudu koja ne dolazi iz ljubavi. I to je onda isto ego.. potreba da se bude koristan na način da se iscijeli osjećaj boli.. ali se zapravo samo prividno prekrije taj osjećaj. Nakon te epizode u ovom ili idućem životu morate se nositi dodatno i s boli i sa dodatnim zaplitanjem u nesvijest.

Stoga vas još jednom svi pozivamo.. ljubav.. ljubav.. ljubav.. ne kroz um, ne kroz zamišljanje, ne kroz gledanje svjetlosti u glavi.. nego kroz osjećaj.. osjećaj koji prožima cijelo vaše tijelo, donosi mir u svaku vašu stanicu, stavlja vas u zaštitu.. i od sebe.. i od drugih..

Kako prepoznati tko vam se obraća?

Ako imate iskustvo da vam se netko obrati, da osjećate nečiju prisutnost ili da unutar sebe čujete da vam netko nešto govori.. postoji jedna vrlo važna stvar u toj situaciji.

Znate li na koji način možete biti sigurni da razgovarate s nekim tko je za vas dobar, tko je vama blizak i s kim bi ste trebali raditi, gdje ste zaštićeni i gdje osoba / osobe sve rade za vaše najviše dobro?

Ljubav! ❤️️

Morate osjetiti ljubav! ❤️️❤️️

Ako se vaš um sada pita na koji način da osjetite.. probajte se sjetiti osobe koja vas je jako voljela dok ste bili dijete, osoba pored koje ste se osjećali sigurno i zaštićeno, osjećali ste se voljeno.

Upravo to je osjećaj koji morate imati s onima koji su dobri za vas, upravo takav osjećaj! Toliko ljubavi da vam možda i suze od ganuća krenu.. od osjećaja koliko ste voljeni i podržani. ❤️️

Jer oni vas vide za ono što jeste, oni znaju tko ste, znaju zašto ste ovdje. I svatko s kim ste dogovorili suradnju vama je bliska osoba. Možete usput susretati druge osobe koje vam možda nisu bliske ali i kada s njima radite morate osjetiti ljubav unutar sebe. ❤️️

Ako niste sigurni.. vratite se u djetinjstvo i na taj osjećaj kada vas je netko volio.. to mora biti takva ili još veća ljubav.. ❤️️

Ako to nije tako.. bolje se maknite.. nemojte raditi s nikim kraj koga ne osjećate ljubav! Neka to bude test..

Jer kada osjećate ljubav koja ide od druge osobe ili osoba, nije važno što ih fizički ne vidite.. tada ste opušteni, prepušteni, mekani, svoji, tada se budite.. osjećate se sigurno, zaštićeno, podržano.. ako nije tako maknite se.. vaš um koji je bio toliko dugo pod manipulacijom ne može manipulaciju prepoznati.. ali osjećaj ljubavi ne može se glumiti.. budite uvijek centrirani i pazite na sebe, lagano je poskliznuti se, izvući se iz toga nešto je teže.. pogotovo jer nećete ni znati da ste se poskliznuli..

Stoga volite se, poštujte se, poštujte svoje putovanje i trud koji ulažete i radite samo s onima kraj kojih osjećate ljubav.. ne malu ljubav.. bezuvjetnu ljubav.. onako kako vas je netko volio kada ste bili dijete.. pa čak i više.. ❤️️❤️️

‍

Dok sam radila individualne imala sam prilike vidjeti svakakve priče i priče iza tih priča.. pritom mislim da sam imala prilike vidjeti neki odnos i priču iza tog odnosa.. priču koja seže u daleku prošlost. Ove ili neke druge planete..
Recimo ljubavan odnos u kojemu je osoba istovremeno jako zaljubljena ali osjeća ispod toga neku vrstu anksioznosti.. zbog svog partnera / partnerice radi sve moguće ustupke kojih se može sjetiti. Ako joj spomenete mogućnost da treba sagledati drugu stranu, možda se razići kako bi pronašla sebe, osoba vas uvjerava kako to ne može biti istina jer ona duboko u srcu osjeća da su neraskidivo povezani..
I vi to promatrate i ne smijete toj osobi u tom trenutku reći nešto tipa – da, osjećaš da ste neraskidivo povezani jer zadnji put kada ste se sreli u inkarnacijama ta osoba, tada u drugom tijelu ubila je dijete koje si tada imala.. nakon toga ti si se zaklela da ćeš ju pronaći i zapamtiti. Sada kada ste se sreli u novim tijelima vaš susret donio je puno bure i unutarnjeg ushita koje vas dvoje niste prepoznali za ono što je.. trenutno u tijelima koja su vam međusobno privlačna jedino što osjećate je adrenalin, vaš um je pritom stvorio priču iz potrebe za ljubavlju. Sada nakon što je prošao prvi val počinje se dizati anksioznost u koju ti nisi spremna / spreman pogledati.
Ali vi ništa ne govorite jer kraj vas je vaša ekipa, kraj te osobe je njezina ekipa i daju vam vrlo jasnu uputu ne prenošenja tih informacija.
Zatim vidite dublje.. i osjetite kako su te dvije svijesti / duše povezane.. i kako već neko vrijeme igraju uloge u kojima jedno drugome izvlače vrlo snažne emocije.. i kako su te dvije svijesti odlučile „iskoristiti“ tako jake međusobne trigere kako bi se sretali, razdvajali.. sve dok se ne probude i svatko savlada sebe..
Međutim preko puta vas sjedi osoba koja se u tom trenutku nije u stanju pomaknuti od točke u kojoj se nalazi, a to je „pod svaku cijenu zadržavanje tog partnera / partnerice“.

Ovo je samo jedan primjer koji može pokazati kompleksnost naših susreta i kompleksnost naših emocija. Sada kada znamo širu sliku, a to je da se naša sfera postojanja širi na razne vibracijske razine, razne galaksije i razne svjetove.. naše postojanje i susretanje postaje još zanimljivije. Samo ako smo spremni na taj način to sagledati.. ako smo spremni izaći iz pritiska našeg uma koji vrlo često priča, a da mi toga nismo niti svjesni. Koji kroji razne scenarije, svađa se i voli unutar sebe s drugima, prihvaća i odbija moguće situacije..
Kada svoj um dovoljno umirite kako bi samo osjećali.. onda ćete vidjeti da sve osobe koje su prošle kroz vaš život i ostavile neki trag, koji može imati etiketu „pozitivnog i negativnog“, koje su svojim prolaskom podigle na bilo koji način vaše emocije.. osobe su koje ste sretali i prije.. i najvjerojatnije svijesti koje znate..
I ako na taj način to sagledate dopustit ćete sebe osjetiti kao prolaznika.. njih kao prolaznike.. život kao prolaznost.. i istovremeno vezat ćete se za sve i za ništa.. na taj način osjećajući svoje cjelokupno postojanje.. i shvaćajući da svaki vaš svjesni udah i izdah u bilo kojem obliku samo je unutarnje putovanje vašom sferom postojanja.. gdje ništa ne prestaje, ništa ne završava.. samo se širi.. po iskustva..

……

Ovo je bio izvještaj s jednog od Utorka prije nekoliko godina, nekako mi se čini prikladan za ovu temu.

Sjećaš li se? – viknuo sam za njom.
Sjećaš li se kako smo se ljubili ispod onog drveta?
Kada? – pitala me pogledom koji mi je govorio da ne postojim.
Pa onda.. kada smo se voljeli? – mislio sam da je to jasno.
Ne znam – govorile su njezine oči – Ne shvaćam – govorile su dalje.
Pognuo sam glavu razmišljajući.
Da li sam se prevario? Možda se to nije desilo? Možda sam sanjao?
Možda to nije bila ona?
Zatim sam vidio kako stavlja kosu iza uha i znao sam, ona je!
Ponovno sam je pogledao i pogledom pitao – Kako se ne sjećaš?
Zažmirila je, mislio sam da razmišlja, a onda je vrijeme prolazilo
i shvatio sam da je zaspala.
Legao sam kraj nje, primio je za ruku i zatvorio oči.
Možda nam je samo potreban san?
Vrijeme je prolazilo, vrijeme koje ne postoji.
Idući put otvorio sam oči kao dijete, zatim sam malo narastao u
tom vremenu koje ne postoji.
I zatim sam je sreo. U vrtiću.. imala je najljepši bezubi osmjeh
koji sam do tada vidio.
Idući dan sam je poljubio, pusa u obraz.
Pogledala me sa smiješkom koji je sve govorio.
Sjećala se..

……

A roman Nebeski šapat koji možete pronaći ovdje u pdf.u stvarno prelijepo govori o tim našim teškim i laganim susretima i ljubavi s kojom se prožimamo, čak i onda kada toga nismo svjesni..

Želim vam svima lijepi tjedan.. pun svjesnosti, spremnosti i snage.. 🤗 💜

‍

I evo nas ponovno 😁

Vi čitajte ove poticaje kada budete željeli, ja ih šaljem kako osjetim ili kako dobijem direktivu.. a evo oni smatraju da će nekima ovaj mail dobro doći. 🤗

Kako je svatko u svojoj fazi.. u konačnici svi ćemo kad-tad doći do iste faze.. pogotovo kada padnu kolektivne naočale.. tako je bitno poštovati svoje korake i svoje procese. Ovaj savjet je za sve vas koji se osjećate stisnuto iz bilo kojeg razloga ili osjećate kako ste se stisnuli u umu i vrtite iste priče, jedan dio vas zna da bi trebali prestati i napraviti nekakve konkretne promjene.. zatim si kažete od sutra.. ali kada dođe sutra vi ste preumorni za bilo što pa prebacite sve za idući dan ili recimo ponedjeljak…

Stiže i ono vrijeme na ovoj planeti kada nesvijest obilježava izmišljene datume i jako lijepo se gosti sa svima koji padaju pod taj utjecaj. Unazad nekoliko desetaka godina na te izmišljene datume dodan je novi sloj – raskoši u raznim oblicima – tako da pritisak tih dana postaje za mnoge neizdrživ.
Pa utoliko ako se već sada osjećate stisnuto kada dođe taj period osjećat ćete se još stisnutije. Zato vam dajemo jedan prijedlog koji možete već sada početi primjenjivati. O tim samim izmišljenim praznicima nesvijesti možda ćemo se još dodatno dotaknuti kako će dolaziti to vrijeme, iako smo to spominjali kroz one Zoomove s pitanjima.

Prvo.. napravite kratki popis nekoliko stvari koje vam prve padnu na pamet kada bi vas netko pitao što mislite što vas ometa u buđenju i čega bi bilo dobro da se odreknete.. prvo što vam dolazi jer vi intuitivno to već znate..
Ne morate previše razmišljati i analizirati.. taj popis možete napraviti u umu, možete zapisati, kako želite.. to je samo trenutak gdje vi sebi priznajete da postoje stvari za koje vi osjećate da vam štete na bilo koji način ali se niste spremni toga odreći ili mislite da ne možete..

Zatim probajte osjetiti iznutra.. što vam rade te stvari.. da li vas više ruše na fizičkom nivou, mentalnom, emotivnom, energetskom.. samo kratko osjetite, ponovno bez puno razmišljanja i analize..I zatim slijedi poanta..
Svaki put kada se vi odlučite odreći nečega.. ako to nije došlo prirodno, u smislu da je nešto prirodno otpalo iz vašeg života nego vi odlučujete nečega se odreći, u vama se stvara grč. I što je taj grč veći brže se vraćate na staro. Nakon toga se osjećate još lošije i neuspješnije. To znači da se jedan dio vas zakačio na to, što god to bilo, kao spasenje. Tu je onaj klasičan primjer koji svi znamo, kada hranimo emocije. I ako osoba nije transformirala svoje emocije i odrekne se određene hrane iz glave.. recimo kaže to ću prestati jesti jer se od toga debljam, ali osoba nije svjesna koja je pozadina toga.. vrlo brzo sve će se vratiti na staro, jer potreba za nahraniti emocije je veća.. jer inače osoba može imati osjećaj kao da se utapa u vlastitim emocijama.. i ako nije spremna u tom trenutku se s tim suočiti mora s nečim prekriti tu unutarnju uzburkanost.. a onda je to najčešće hrana..

I zbog toga vam ovdje nećemo govoriti da se nečega odreknete.. nego ćemo vam predložiti da eksperimentirate.. kako bi potaknuli više pažnje prema sebi.
Svaki dan napravite tri stvari drugačije. Samo za taj dan. I to one stvari za koje znate da nisu za vas dobre. To može biti otići ranije spavati, ne jesti ili piti nešto određeni dan, odreći se medija na jedan dan, ne otići na neko određeno mjesto jedan dan, ne vidjeti se s određenim osobama jedan dan.. što god vi odlučite..
Započnite dan tako da se sa sobom dogovorite koje su to tri stvari koje ćete taj dan napraviti drugačije.

I onda dok to radite budite svjesni sebe.. nemojte se osjećati kao neuspjeh jer se bavite s nečim što nije dobro za vas i trebali bi se toga odreći ali ne možete i evo sada radite neku vježbu za to 😊
Nego.. osjećajte se kao uspjeh.. osjećajte kako radite nešto dobro za sebe.. trenirate sve svoje dijelove da je moguće odreći se nečega jednom. I dok to radite osjećajte što se unutar vas dešava. Vjerojatno se na početku neće dešavati puno toga.. umu će možda čak to biti zabavno, vidjet će to kao neku igru.. ali poanta je da to radite minimalno mjesec dana. Što znači da će vrlo brzo doći trenutak kada ćete shvatiti da ste zaboravili ili će um reći kasnim na posao, ne mogu danas.. ili će um reći kakvog to uopće ima smisla, što ja imam od toga.. doći će dan kada će vas to početi nervirati, kada će se prema tome dizati otpori..I tada je bitno što ćete vi u tom trenutku napraviti.. hoćete li popustiti pričama uma i zaboraviti na sve to. Ili ćete pronaći način kako doskočiti zaboravljanju.. recimo svaku večer prije napraviti popis.. ili voditi popis općenito koje su to tri stvari bile svaki dan.. i shvatiti da ti otpori i ta priča uma upravo idu iz svih vaših izazova iznutra koji čekaju vašu pažnju.

Što se dešava u tih mjesec dana ili duže ako se odlučite? Puno toga!
Vi počinjete biti svjesni svega što radite i kako to utječe na vas. Vi se počinje osjećati kao uspjeh jer poduzimate nešto za sebe. Vi postajete više centriraniji. Možda kako dani prolaze te tri stvari povećate na pet. Možda počnete shvaćati istinski zašto vas nešto privlači i što bi trebali promijeniti. Možda gledajući popis dobijete aha momente..
U svakom slučaju vi postajete više svjesni sebe.. a to je početni korak prema promjeni.

Na taj način, ne radeći si pritisak otvorit ćete možda neka nova vrata i pokazati sebi da možete..

Svi vam šalju podršku i pozdrave, šaljem i ja 🤗 💜 💜

Želim s vama podijeliti jedan uvid koji sam imala i dati vam malo svemirskih zrnaca za razmišljanje 😊
Kada kažem uvid mislim na onaj aha moment koji se NE desi u vašem umu ili vašim osjećajima.. koji prožme cijelo vaše tijelo.. kada se otvore ta vrata unutar vas i vi napokon znate.. što god trebate znati. To su trenuci koje svi tražimo unutar sebe..
A kako je moj zadatak dijeliti moje iskustvo pišem vam jedan takav koji mi se desio prije par dana..
Već znate moju priču, donesena snažna fizička bol, stalno na udaru, nadvladavanje mojih vibracija.. zatim prisjećanje, spajanje s mojom sferom postojanja.. zatim uzemljenje..
I kroz tu sferu postojanja ponovno prisjećanje i spoznaja mojih postojanja, uvid u to.. svjetova toliko zapravo različitih od ovog..
I kod ovog zadnjeg koraka.. uzemljenja.. desilo se nešto što mi je pomoglo sjesti u ovo tijelo.. napokon..
A to je.. ta potpuna unutarnja spoznaja koju sam vam opisivala na početku koja kaže.. ako ja osjećam snagu kroz svoju sferu postojanja i ako sam imala prilike osjetilno spoznati te dvije osobnosti koje postoje.. iz ove galaksije i te daleke galaksije.. ako sam ih doživjela kao vrlo snažne osobnosti.. onda pitanje koje je prošlo kroz mene i prodrmalo svaku stanicu mog bića, otvorilo vrata koja sam valjda cijeli život tražila.. glasi:
„Što je građevni materijal te sfere? Koja je sama srž te sfere?“
To nije pitanje na koje ja ne znam odgovor iz uma. To nije pitanje na koje treba dati odgovor. Kada se tako nešto desi vi ne čujete pitanje, vi istovremeno čujete i pitanje i odgovor i sve znate i rastopite se unutar sebe i prepoznate se.. i vrata se otvore, vi ste svoji. Ali kako je to teško staviti u riječi sada ću vam opisati, kako bi dala vašem umu ideju ili kako bi možda trigerirala nešto u vama.. neka vaša vrata..

Ako sam ja svijest koja je prezentirana kao moja sfera postojanja.. i ako ja kao svijest već dugo postojim, imam puno iskustva.. rastem i razvijam se kroz svako iskustvo..
Zatim ako u toj sferi postojanja postoje svi moji životi, bez obzira jesu li inkarnacije, izdanja.. sve to postoji unutar moje sfere postojanja, sve što sam ja kao svijest ikada živjela.. ali kako sve postoji i istovremeno se širi onda je pitanje kroz što se širi… širi se kroz moja najsnažnija iskustva.. ili mogli bi reći kroz moje najsnažnije osobnosti.. onda bi mogla reći dvije osobnosti koje sam spoznala, koje sam spomenula, su snažne.. zbog toga je moja svijest došla ovdje.. sada imam ovo izdanje.. iskustvo inkarnacija i izdanja jednako je, samo je putovanje nešto drugačije, ali zapis iskustva u sferi postojanja jednako je.
Što znači slijedeće.. ako je moja svijest u svom rastu i razvoju već došla do trenutka da može „stvoriti“ tako snažne osobnosti kao što su te dvije koje sam spomenula. Onda moja svijest ima već taj zapis u sebi, taj „kod“ kako se to radi, tu „jednadžbu“..
Ako gledam na taj način.. onda shvaćam da kroz ovo izdanje, koje je sada na ovoj planeti i tipka na laptopu, prolazi ta ista svijest. Koja zna kako stvoriti snažnu osobnost koja se ne boji, koja shvaća da je snaga.
Pa što onda može sprječavati da moje izdanje bude takvo? Moje vibracije.. na kojima sam radila.. moja uvjerenja koja su mi kroz život na ovoj planeti nametnuta.. na kojima sam radila.. i.. što još? Moja odluka. Moje prihvaćanje. Shvaćanje i prihvaćanje upravo ovog izdanja.. shvaćanje da kroz nju prolazi svijest koja je u stanju proizvesti snažne osobnosti.. a upravo prihvaćanje naše snage i nadilaženje identifikacija sa svim što nam je nametnuto, nadilaženje svih posljedica unutar nas.. stavlja nas u snagu i zaštitu.. u budnost..

Teško je ovo sve u riječi staviti ali vjerujem ako ste spremni da ćete shvatiti poantu.. sve ostalo odigrat će se unutar vas.

I trenutak kada se to desilo, bilo je veličanstveno.. ja sam osjećala svoju sferu postojanja, osjećala sam svoju svijest i osjećala sam sve.. kako istovremeno postoji i širi se. Osjećala sam kroz ovo izdanje iskrenu ljubav prema sebi. Jer osjećala sam ljubav prema sebi kao svijesti, a onda ne možete ne voljeti neki dio, jer ste cjelina.. ako volite sebe kao svijest onda volite svaki svoj dio.
I tada sam shvatila zašto sam ovdje.. kada oni kažu svatko od vas došao je jer ima nešto za ponuditi, jer ste snažni, jer ste ljubav i jer imate iskustva..
I ako se sjećate, pričala sam vam iskustvo kada sam osjećala ganuće i ljubav iz one osobnosti iz druge galaksije… tada sam osjećala zahvalnost prema osobnosti iz ove galaksije i ovom izdanju. A ovaj put iz ovog izdanja osjećala sam zahvalnost i ljubav prema sebi kao ovom izdanju, zatim prema svojoj svijesti, zatim prema cijeloj mojoj sferi postojanja, zatim prema Izvoru. I shvatila sam zašto mi odlazimo u razne svjetove, inkarnacije i iskustva.. zato jer je to život, stvaranje..

Kada kao svijest dostignete određeni stupanj razvoja imate iznutra poriv spajati se, istraživati, pridonositi, širiti ljubav.. i znate da kroz svaku bol i patnju koju u nekom iskustvu doživite vi rastete još više i doprinosite cjelokupnom postojanju.. jer postojanje je život, stvaranje, kretanje.. ljubav…

Zbog toga.. kada čujete sebe kako pričate nešto loše o sebi, na bilo koji način ili kada čujete sebe da kažete da nešto ne možete, podsjetite se.. na ovako ste zahtjevnom terenu.. postoji razlog za to.. dopustite si osjetiti sebe, svoju sferu postojanja, ovu osobnost.. i podsjetite se da vi kao svijest znate kako stvoriti snažnu osobnost.. sada je na vama kao ovoj osobnosti da to prihvatite.. transformirajući vibracije, centrirajući se i utišavajući um.. tada dolazite u kontrolu nad sobom, u svoj mir i tada ste svjesni da ste vi svoja svijest.. inkarnacije i izdanja prolazni su.. vi kao svijest ste vječni.. 😊

Grlim vas puno sve po redu i šaljem podršku u kojim god fazama se nalazili, prihvaćanjem faze u kojoj se nalazite otvarate vrata za dalje..
Nadam se da na mom primjeru možete vidjeti da se iz svake situacije možemo izvući 🤗 💜

‍

Kada gledamo nas kao svjetlosnu loptu ovdje na planeti koja je puna raznih vlastitih vibracija.. i kada zamislimo da svaki udarac koji primimo nas pogurne.. onda shvatimo da smjer kretanja ovisi o nama.. zapravo ovisi o našim vibracijama koje nas kao tu svjetlosnu loptu ispunjavaju..

Zbog toga.. svaki udarac koji primite.. bez obzira da li došao od ljudi ili nesvijesti ili života.. na kraju se svodi samo na poguravanje vaše lopte. Što će se desiti nakon toga i gdje ćete završiti ovisi samo o vama. Zato kažemo da jedinu odgovornost za naš život imamo mi sami. I zato radimo na transformaciji vibracija, otpuštanju grča, strahova, vezanosti.. kako bi došli u potpunu kontrolu nad sobom. To bi u toj simboličnoj slici značilo da kada nas nešto ili netko pogurne.. mi smo u slobodi kretanja.. mi se u toj slobodi kotrljamo i sami određujemo smjer kretanja.. odlazimo u žrtvu ili snagu..

Dolaze nam ponovno Bijele Čarobnice, juhu!! Pa ću vam sada ispričati svoje iskustvo od prošlog tjedna jer će u četvrtak one pričati.

Nekoliko zadnjih mjeseci bilo je za mene burno. Desetak dana prije Čarobnica sve je kulminiralo kako sam vam i rekla. Rezultat je bio da sam se dan nakon Zooma osjećala potpuno iscrpljeno.. kao da me netko ižmikao. Taj dan počela sam raditi i snimku s njima i osjetila Nju, svijest planete.. sve sam vam to pisala u prošlom poticaju. Do ponedjeljka sam radila jednom na dan i sve jače i jače osjećala snimku (radila sam isključivo preko snimke koju su ostavile, kao i vi). U ponedjeljak ujutro me zakočilo u lumbalnom dijelu. U tom trenutku vidjela sam dvije stvari. Prva je da se pokrenulo neko jako dubinsko otpuštanje, ono sve o čemu su one pričale.. kao da se neki jako duboki sloj unutar mene otvorio. I druga.. jako bitna stvar.. da sam mjesecima previše sjedila radeći na projektu (transkripti i ostalo) i moje fizičko tijelo reklo je dosta.. ta kombinacija otpuštanja i izrabljivanja tijela dovela me do toga da sam pet dana provela više manje u krevetu.

Netko bi mogao zaključiti da sam u krevetu završila zbog napada.. jer činjenica je da me sve to iscrpilo. Ali to nije istina.. da nisam zapostavila tijelo imala bi iscrpljenost, ne bi me ukočilo. Sama sam kriva što sam se oglušila na znakove tijela i projekt stavila ispred tijela, što nema nikakve logike, jer bez tijela nema niti projekta. Mogla sam recimo svakih sat vremena ili češće ustajati sa stolice i raditi neka istezanja. Sve je to naš izbor, um može raditi opravdanja ali ona vas onda odvode od vlastite istine.
Tih pet dana iskoristila sam za potpuno povlačenje unutar sebe.. radila sam snimku s Čarobnicama dva ili tri puta na dan i upadala u stvarno velike dubine.. toliko me to sve rastvorilo da imam osjećaj kao da je ta dubina samo čekala da ja obratim pozornost kako bi to sve otpustila. Zatim sam imala otvaranja.. osjećala sam svijest ove planete, osjećala sam svoju snagu.. osjećala sam kako se naočigled transformiram. Ako nisam radila snimku onda bi ulazila unutar sebe, vizualizirala, radila s energijom i na neki način dozvolila sebi buđenje.. ali ovaj put ovdje.
U tom procesu osvijestila sam koliko sam se cijelo vrijeme bojala uzemljenja.. jer me grozilo sve što sam na ovoj planeti doživjela. I svih ovih mjeseci kako su nas vodili prema gore omogućilo mi je da bolje spoznam svoju sferu postojanja.. da shvatim da je sve to tu, meni dostupno, ali da sam vlastitom odlukom došla ovdje i da je vrijeme da sada na novi način pristupim sebi, svom tijelu i svemu zbog čega sam došla. Ukratko, vrijeme je za promjenu. Neki klik se desio.. kao da sam ga i čula..

Ja sam bila lopta koju je život pogurnuo.. u tom trenutku izabrala sam svoj smjer.. izabrala sam otići u svoju slobodu.. zaobišla sam tablu gdje je pisalo skrenite ovdje za etiketu „žrtve“.. zatim sam zaobišla tablu „bol“ (iako je boljelo).. zatim „um, konstrukcije“.. i samo sam produžila do table gdje je pisalo „sloboda“.. tamo sam se pustila u prazan prostor.. i kada sam izronila osjetila sam ovo tijelo na novi način.
Zbog toga sam zahvalna svim ovim napornim mjesecima u kojima sam u praksi naučila što znači kada oni kažu vi ste snaga na ovim prostorima, bitno je ne biti zalijepljen, bitno je otpustiti strahove, projekcije, raditi na vibracijama.. bitno je uzeti kontrolu nad sobom..
Zbog toga nemojte miješati svoju priču s tim da ste pod napadima. Da vas je moguće smaknuti ja ne bi sada sjedila i ovo pisala. Ali nije. Moguće vas je manipulirati. Ali s čim? Sa onim što VI imate unutar sebe.
Stoga ako imate neki problem nemojte reći da ga imate jer ste pod napadom. Imate ga jer je to vaš problem, vibracije koje čekaju da se vi s njima susretnete kako bi ih otpustili. Te vibracije mogu se pokazati kroz razne situacije, odnose ili vas se s tim može manipulirati. Sada je samo pitanje jeste li spremni suočiti se sa sobom.

Kada se to u ponedjeljak desilo ja sam po prvi put tako reagirala, kako sam vam gore opisala. Naime u ovom životu okusila sam fizičku bol do maksimuma, kada padate u nesvijest. Bolesti, operacije, nesreće itd.. i sve to stavljalo me uvijek u položaj žrtve. Iste one koju sam donijela sa sobom kao posljedicu groznog mučenja.
Sav rad na sebi polagano me oslobađao mojih vibracija, polagano me dovodio u shvaćanje. Zatim sav izron gore i posvještavanje moje sfere postojanja dovelo me do znanja i shvaćanja da to nikuda neće pobjeći i do ponovnog prisjećanja mojih sposobnosti. Bijele Čarobnice su mi pomogle da uronim ovdje na potpuno novi način.. da spoznam ovaj život na potpuno novi način, jer one poznaju ovaj teren. I beskrajno sam im zahvalna. To što dolaze ponovno pokazuje da smo očigledno probili dovoljno da one smatraju da možemo dalje.

Nadam se da će moj primjer nekome pomoći ili vas dodatno potaknuti da prestanete živjeti u pričama u glavi i da preuzmete odgovornost za sebe, samim tim dolazite i u kontrolu nad sobom. Ova planeta, život ovdje i ovo iskustvo nije lagano, to znamo.. ali upravo savladavanjem svega dolazimo do rasta i snage.. budimo unutar sebe ono što smo donijeli.

Šaljem vam svima podršku i sjetite se da ste vi snaga na ovim prostorima, da ste vi svijest visoke razine, da ste vi ljubav i da si jedino vi to možete dozvoliti. Svaka vaša vibracija tu je da bi ste kroz nju rasli i učili.. da bi ste se sjetili da ste svijest, snaga i ljubav.. 🤗 ❤️️

Puno vas mi kaže da im ovi mailovi znače. Odlučila sam poslati vam mail kada osjećam da treba, tada je taj mail za nekoga.. neću više pratiti tjedne na ovoj planeti, izlazimo iz starog sustava.. novi sustav u sebi nosi slobodu, pa ću vam ja slobodno slati mailove kada osjetim iznutra da treba. Većina toga ide zatim pod link "poticaj", stoga ako bilo tko od vas ne želi mailove iz bilo kojeg razloga samo mi to javite na mail.

A za ovaj poticaj šaljem vam dvije stvari koje su već "stare", svaka od njih bila je u izvještaju nekog Utorka. Kako nisam za vrijeme Zooma s Čarobnicama mogla raditi isto što i vi tako od tada radim s njima kroz snimku koju su nam ostavile. Svaki put osjećam sve jače i sjetim se kako su rekle da je slojevito. Imam osjećaje da se može beskonačno raditi i da svaki put možemo unutar snimke pronaći novi vibracijski sloj.

Sada shvaćam zašto smo prije toga išli tako visoko vibracijski.. kako bi se pripremili za zaron.. kako bi udahnuli unutar sebe vlastite visoke razine.. kako bi kada zaronimo prestali biti žrtve naših vlastitih priča i posljedica.. kako bi se oslobodili i zatim slobodno svjetlili ovim prostorima.
I ilustracija koju vam šaljem lijepo simbolično opisuje svijest ove planete.. po prvi put kroz ovaj rad s Čarobnicama osjetila sam snagu te svijesti.. taj snažan ženski princip stvaranja koji je utkan u nas, naša tijela, naše postojanje ovdje..
I zato svaki naš uron u ova područja daje toj svijesti podršku.. mi smo njezina podrška, ona je naša podrška.. a zatim u tom procesu postajemo podrška sami sebi..

🤗 💜

........................

Vidjela sam te mučenu i svezanu,
porobljenu i silovanu..
Vidjela sam te kao kraljicu..
... kao Veliku Svećenicu..
Vidjela sam te kao ratnicu,
kao borca za pravdu..
Vidjela sam te..
I svaki put sam te voljela,
svaki put sam te poštovala..
Uvijek ćeš biti i ostati
dio moje Vječnosti..

Dok promatrate žene kroz stoljeća.. sjetite se da sve one postoje i danas.. u svima nama i uokolo nas. I da nije potrebno da žene počnu vladati.. nego da se svijest na ovoj planeti uzdigne.. kako bi i u sebi i u drugima prepoznali onaj dio ženskog stvaranja koje ne pita za spol, za rasu.. koje postoji van svega i u svemu..
‍

........................

Ljepotom rujanskih krajolika zadirem u snoviđenje,
koje me nosi preko litica opustošene zemlje
što skrojila je puteve kroz mene.

Od usnica tvojih stisnutih u mislima
krećem se stazama znanim samo meni
i svih onih koji su svoje snove stavili pred tebe,
koji su svoje srce rasuli po tvojoj zemlji.

Onih istih što sakrila si u svoje grudi
kako bi odspavali vječni san,
tijela nježno priljubljenih uz tebe.

Tako su prošle godine, prošli su eoni,
dok su naše duše i dalje uporno nadirale,
ostavljajući u tebi svaki put još jedan dio sebe,
još jedan dio željan ljubavi.

Volio sam te i onda kada se moja krv
prosipala po tebi
i onda kada si upijala moje želje i snove
kako bi me utišala.

Voljela sam te i onda kada sam osjećala
tvoju snagu,
kada sam plakala za tobom,
pustivši da mi jecaj propara dušu,
žudeći za slobodom na tebi.

A uvijek ti bila tu.
Neometanost tvog prolaska kroz svemir
u meni je uvijek budila ljepotu stvaranja,
svakog mog pojedinačnog života.
Kako bi se zapitala stvorila si me ti ili
smo se stvorili, kako bi živjeli.

Ova ilustracija podsjetila me na ovo što smo radili s Bijelim Čarobnicama. Ima tu neku energiju.. to nešto kada osjetiš sebe unutar sebe.. iako ilustracija ne pokazuje točno to ali ostavlja barem meni takav dojam.

Nisam očekivala da ćemo imati ovako nešto, nakon Inna i svega što je bilo mislila sam da ćemo samo biti u tim gornjim sferama. I nakon što se sve ovo izdešavalo razmišljala sam koliko zapravo ima smisla i koliko je super da ne znam korake.
Na kraju sve što sam radila s Innom i njegovo dovođenje tu bilo je manje iscrpljujuće od ovoga što se dešavalo oko Bijelih Čarobnica. Ali da nije bilo toga s Innom nikada ne bi mogla ovo odraditi.

Uz sve što se dešavalo u danima prije snimke bilo je i lijepih trenutaka buđenja. I u tim trenucima vidjela sam jednu simboličnu sliku. Dobila sam tu sliku od jedne osobe koja je iz kruga mojih bliskih svijesti. Trenutno nije na planeti ali imao je izdanje u prošlosti. Vrlo je snažna osobnost i živio je vrlo snažnu osobnost u prošlosti ove planete. Tada sam s drugima asistirala njemu u njegovom izdanju, rekao je da sada on želi meni asistirati. Iz njega zrači snaga i ljubav, rekao je da mi želi pomoći prisjetiti se ljubavi koju nosim unutar sebe. I kroz taj susret dao mi je jednu simboličnu sliku koja mi je na neki način opisala ono što radimo. Ta simbolična slika predstavlja svakoga od nas.

Pokazao mi je mene kao svjetlosnu kuglu na višoj razini.. kako se odlučujem spustiti i djelovati u niže razine. Kako bi zaštitila tu svjetlosnu kuglu koja predstavlja ljubav stavljam oko nje oklop. Taj oklop postaje moja osobnost u ovoj galaksiji. Zatim odlazim na još nižu razinu, ovu planetu. Zbog svega što me tu dočekuje stavljam dodatni oklop. Sada sam svjetlosna kugla s dva oklopa. Ta dva oklopa u toj slici omogućuju mi da odrastem u ovom tijelu i proživim život. Zatim u toj slici dolazi novo doba u koje smo ušli, koje od nas zahtijeva oslobađanje te svjetlosne kugle. I onda je rekao.. to je upravo ono što sada svi radite.. oslobađate se oklopa. Onih koji su vas štitili kada je to trebalo.. i tih istih koji vas sada sprječavaju da spoznate svoju svjetlosnu kuglu, svoju ljubav. U toj simboličnoj slici ja sam fokus stavila na tu svjetlosnu kuglu i ona je počela sve snažnije i snažnije isijavati, vibrirati.. i ta svjetlost počela je topiti ta dva oklopa.. a ja sam bila promatrač i netko tko podržava samu sebe.

Buđenje nije jednostavan proces, pogotovo na način na koji radimo. Nekoliko puta taj dan prije Zooma pitali su me i moji i Čarobnice jesam li sigurna da želim, s obzirom na sve što se dešavalo. Jer svatko od nas ima slobodnu volju i svatko od nas na vlastitom je putovanju, koje je specifično i jedino mi sami možemo razumjeti to putovanje ali i jedino mi sami možemo preuzeti odgovornost za svoje putovanje. Svaki put rekla sam da.. kako se Zoom približavao pomislila sam ako mi ovo bude zadnja štafeta koju nosim otići ću s ponosom :). Pomislila sam na svu patnju i bol ovih prostora. I pomislila sam koliko žrtve su one podnijele. Većina od njih jako su razvijene svijesti koje su odlučile ostati ovdje asistirati. Iako nekome sam naziv koje su za nas uzele može zvučati uzbudljivo njihovo postojanje je velika žrtva za ove prostore. Te žene su nevjerojatno moćne i to je potpuno drugačija vrsta moći od one koju možete osjetiti kod nekih osobnosti na višim razinama. Ovo je moć koja je svjesna ljubavi koju nosi u sebi ali i zadatka i odgovornosti koje su preuzele i na koji način to trebaju sprovesti. I kada to vidite.. osjetite ponos što one uopće postoje.
Moj prvi susret s njima, nakon kojeg ste i dobili mail, a prije nego se sve zahuktalo me rasplakao. Osjetila sam tu snagu i žrtvu, taj ponos, upornost.. neustrašivost.. i to me toliko ganulo.

Ima nešto u tim našim odlascima s viših razina. Iskustvo koje nam ništa drugo ne može dati. Kada vidite na koji način je ukomponirano ono što poznajete s viših razina ovdje. I ta rubna područja u kojima se najviše zrcale svijest i nesvijest rađa najhrabrije junake i junakinje cjelokupnosti postojanja. I rekla bih u ovom trenutku.. ti neznani junaci i junakinje srce su te sveukupnosti postojanja.. pokazujući nam svojim primjerom vibraciju ljubavi i poštovanja prema životu u svom puno naletu.

Radite svojim tempom, ono što osjećate i kako osjećate. Kutak je velika riznica vibracijskih zapisa i tu je, dostupan iz vaše udobnosti. Osjećajte vlastiti ritam i pratite ga, uvijek se vraćajući u ovdje i sada, centrirajući se.. kao bi znali što vam treba za koji trenutak.
Danas sam radila tu snimku s Čarobnicama i osjetila sam u jednom trenutku kako bi dio mene samo otplahutao gore.. kako bi najradije radila samo s Innom ili samo sjedila u sebi. I nakon toga sam se ponovno podsjetila ovoga što sam vam gore napisala.. i pomislila sam si.. ako te žene, za koje većina nikada neće saznati da postoje, djeluju tisućama godina, izmjenjujući se, odlazeći i vraćajući se kroz svoja postojanja.. ako one to mogu.. tko sam ja da se žalim i kažem da mi je teško.. a u ovom izdanju sam samo 48 godina. I nekako sam prebrikala svoj mental koji je počeo pričati i nakon toga osjetila ljubav.. planetu.. osjetila sam ponos što sam dio ove promjene.. osjetila sam promjenu koja se praktički već desila.. ovo je kraj.. neka taj kraj traje i nekoliko godina što je to za sve te tisuće godina porobljenosti koje su bile na ovim prostorima.
Sjedila sam u tom trenutku pored drveta.. koje je starije od mog izdanja.. koje raste u svom miru.. gledala sam jezero ispred sebe.. ptice su prolazile. Podsjetila sam se da sam prolaznik kao i svi. Podsjetila sam se na svoju svjetlosnu kuglu i raširila sam je prema svijetu.. osjećajući kako se kroz tu ljubav spajam sa svima po cijeloj planeti koji su poput nas donijeli ljubav na ove prostore.. osjetila sam zahvalnost na Čarobnicama i njihovoj upornosti.. znajući da kuda god me kasnije put odvede uvijek ću ih se sjećati kao simbola snage umotane s ljubavi.. 🤗 💜

Započinje još jedan tjedan na planeti koja se transformira.. 🤗

Kada bi iz zatvorenosti uma pogledati ovu ilustraciju možda bi vidjeli nestajanje.. ali kada bi pogledali iz vlastite slobode vidjeli bi snagu.
Zamislite igricu u kojoj vaš avatar ima sposobnost pretvoriti se u ptice i ponovno negdje stvoriti. Svaki napad na vas omogućio bi vam slobodu kroz ptice i ponovno stvaranje malo dalje. Na taj način postali bi nepobjedivi živeći svoju slobodu.

Buđenje je upravo takav proces.. buđenje je zapravo smrt.. potpuna sloboda.. oslobađanje od bilo kakve vezanosti.. sloboda ponovnog puštanja u vlastitu svijest. A istovremeno prihvaćanje tijela kojeg koristimo, slavljenje života u ovoj gustoći i shvaćanje da smo ovdje samo prolaznici.
Trebamo cijeniti tijela koja koristimo u određenom trenutku ali nikako ne trebamo biti vezani za svoje postojanje u nekom prostoru i vremenu. Dozvoljavajući sebi takvu vrstu slobode postajemo vječni.. osjećajući svoje postojanje kroz prostore, vrijeme i razine.. putujući sa snagom, noseći ljubav unutar sebe..

Predavanje / transkript Intuicija nešto je što bi vam preporučila da poslušate / pročitate.
Link na transkript >>>
Link na predavanje >>>

Želim vam lijep tjedan.. vi ste snaga.. vi ste prolaznici ovdje.. vi ste oni koji pokazuju svojim primjerom kako se živi sloboda i ljubav.. 🤗 ❤️️

Ova ilustracija označava buđenje na jedan jako lijepi način. Dok niste budni i dok ste previše identificirani sa ulogom koju živite niste u mogućnosti biti kao ova osoba u ilustraciji. Vaš um postavljao bi previše pitanja, vaš strah otjerao bi ptice.
Kada ste budni te ptice su vaši koraci, vaše povjerenje je vjetar koji vas podržava, vaša ljubav je plavetnilo neba uokolo vas. Vaša snaga očituje se u svakom vašem koraku.
Ali nemojte zaboraviti gdje se budite.. na planeti koja je u transformaciji, u tijelima koja su na razne načine bila zakinuta. I zbog toga buđenje nije proces koji na sebi nosi ružičaste naočale. Buđenje kakvo ovdje radimo je nešto poput rođenja.. gdje spoznajete svoje tijelo na novi način, prilagođavate se uvjetima oko sebe.. ali ovaj put ne padate u zaborav nego se budite iz njega. Taj proces sa sobom donosi osjećaj raspada i rasta u istom trenutku.Zato je jako bitno biti prisutan u svakom trenutku. Svaki trenutak može donijeti nešto iznutra što trebate poslušati, svaki trenutak dopušta vašoj intuiciji da vam govori. I to je kod svakoga drugačije ali i kod vas samih se može mijenjati svakodnevno. Što vaše tijelo treba u tom trenutku, kakve su vam emocije, kako se osjećate u mentalu, kako bi osjetili na koji način si možete sami asistirati da biste se još bolje doveli u balans. U tim trenucima uvijek se možete podsjetiti onog predavanja gledanja emocija na drugačiji način.

Sve faze budnosti koje ovdje doživljavate prolazite kroz sva tijela.. i kontrola nad sobom proces je gdje spoznajete sebe u svakom trenutku.. što vam treba, što ne..

Baš poput ptica u ovoj ilustraciji.. svaki korak je letenje.. ponekad vjetar taj korak malo zabaci lijevo, ponekad desno, ponekad ga malo spusti, ponekad podigne. I upravo vaša stalna prisutnost u svakom trenutku i prepoznavanje te ptice / koraka za taj trenutak daje vam mogućnost da nesmetano koračate, zatvorenih očiju, osluškujući svijet unutar sebe.. koji vam zatim daje upute za svijet uokolo vas.

Ovaj svijet još nije ono što će tek postati, transformacija koja se dešava planetarno, promjene i raspad starog može izuzetno iscrpiti naše postojanje ovdje. Stoga vraćajte se na svaki trenutak, budite svoji, budite u sebi i promatrajte što se dešava s pticama / koracima ispred vas.. posebnu pozornost obratite na prvu pticu / korak i prilagodite se njezinoj poziciji. Znajući da vas svaki vaš svjesni korak dovodi do stanja budnosti.. do trenutka kada više ne koračate.. kada letite zajedno sa svojim koracima.. kada postajete slobodni.. bez obzira kakav je svijet uokolo vas.

Ovo je posljednji transkript koji sam danas stavila i čini mi se da bi vam mogao dobro doći u ovom trenutku 🤗

Dragi svi,
 
dosta vas upada u sličan problem i dosta vas ima neke čudne situacije stoga smo odlučili dati vam podršku s nekim informacijama. Ovaj mail pišemo Ona Naša i ja zajedno.
Niža razina četvrte razine.. možemo to tako reći, vrlo je agresivna razina i trenutno s njima možete imati problem. Kako smo radili „deprogramiranje“ s Plavim koji je tada bio, nismo im baš najomiljeniji. Na Kutku se nalazi puno ljudi koji u sebi nose potencijal velike snage. Oni ne mogu protiv te snage ali vas mogu pokušati na razne načine izmanipulirati.
Ako nemate unutar sebe teme na kojima radite ta manipulacija ići će na jedan način, bit će kroz energetske udare ili posjete koje bi vas trebale zastrašiti. Tu dolazimo do onog što sam vam poslala u prošlom mailu, trenutka gdje ostajete neutralni i na taj način ste zaštićeni. U ovom trenutku mi je puno jasnije zašto nekoliko zadnjih godina su toliko inzistirali da dođem u što veću kontrolu nad sobom, sada to ima još veći smisao.
Ali ako imate unutar sebe nerazriješene stvari nastojat će vas s tim izmanipulirati. Zanimljivo je koliko vas „slučajno“ je upravo sada srelo „nove potencijalne partnere/partnerice“ ili su vam se podigle „stare ljubavne priče“ i koliko vas „slučajno“ nema kontrolu nad svojom kemijom u mozgu, hormonima, strasti, požudom, potrebom za ljubavlju ili intimnošću. Eto sasvim „slučajno“.
Zatim koliko vas ima nezgode raznih vrsta.. neke vrlo bizarne rekli bi smo.. koje onda iz vas izvuku vaše duboke nerazriješene emocije.

Ako spadate u tu grupu koja ima razno razne sada izazove savjet je slijedeći.
Prvo se sjetite tko ste.. ne kao informaciju nego kao vibraciju.. vi ste snaga na ovim prostorima. Stanite ako treba pred ogledalo i vrlo jasno na glas to izrecite.. uđite u taj stav.. ne stav fuck off sada ćete vidjeti ili strah ili jadnost.. već stav – JA SAM SNAGA NA OVIM PROSTORIMA. Točka. Iza toga nema ničega. Točka. To je izjava s točkom koju pokušajte što jasnije osjetiti unutar sebe.

Zatim radite odvezivanje od nesvijesti 3/4te razine i radite deprogramiranje. A onda uključite teme koje su vam se podigle. Ili partnerstvo ili strah ili ljepljivost.
Imate sada već dosta transkripta i trudim se što brže to raditi, pa ako postoji transkript vaše teme svakako to i čitajte, ako treba na glas sami sebi.

Poanta je da se izbacite iz onog u što vas oni manipulacijom žele odvesti, a to je da ste vi samo jedna mala osoba u svom malom životu koja se sada bavi nekom svojom temom.
Istina je da vi imate temu koja vam može biti nerazriješena ali istina je – da ste vi vrlo snažna svijest koja je došla ovdje donijeti svijest najviših razina. I da se trenutno nalazimo u završnici svega zbog čega smo došli i oko čega smo se toliko svi trudili. I u toj završnici koja će zemaljski trajati možda još par godina nemojte dozvoliti da vas sruše pred „ciljnom linijom“ uvjeravajući vas u vaše slabosti i vaše ljepljivosti i u vašu nemogućnost da se kontrolirate.
Činjenica je da su snažni i činjenica je da su jako agresivni. Činjenica je da smo i određenoj skupini stali na žulj kada je Plavi bio. Ali činjenica je da oni nisu jači od nikoga od nas. Da se mi samo moramo prisjetiti tko smo.

I zbog toga vam sada pišemo. Nadamo se da će vam ovaj mail kojeg možete čitati i čitati ponovno donijeti iznutra taj aha moment.

Šaljemo vam podršku ona kaže sada dodatno, pišem kako diktira:

„Uvijek vam govorimo da mi znamo da ste vi snaga, ali da se vi toga trebate podsjetiti. Mi smo svi jako fascinirani sa svima vama koji ste došli do ovog trenutka i koji ne spavate. Znamo da imate dovoljno snage da se do kraja probudite. I znajte da nikada niste sami, povezani smo zajedno, samo su nam tijela razdvojena. Naša međusobna ljubav je velika i mi vas podsjećamo da se svakodnevno prisjetite vaše vlastite ljubavi prema sebi. Ona je vaše najveće oruđe i vaša najveća zaštita. Kada ste u strahu, kada ste u potrazi za ljubavlju, uvijek se prisjetite – ja sam svoja ljubav, ja sam svoja zaštita, ja sam snaga. I tada ćete osjetiti i sebe i sve nas koji se trudimo završiti ono što smo započeli prije puno vremena. Ovo je završnica velikog projekta u kojem sudjeluje jako puno različitih civilizacija i organizacija. I svi mi zajedno donosimo ljubav ovim prostorima. Svi vi koji ste na terenu tu ljubav posađujete na planetu direktno, kroz sebe. To je upravo ono zbog čega vas oni žele zaustaviti. Nemojte to dozvoliti. Budite svjesni svoje snage i svoje velike sposobnosti da ovoj planeti date ljubav, da sebi date ono što vam treba. Sve je u vama, sve je već unutar vas.. Volimo vas. Bezuvjetno. Volite se. Bezuvjetno.“ (Ona Naša)

Evo dragi svi, to bi bilo to od nas..
‍
Grlim vas puno sve po redu i želim vam snagu! 🤗💜

‍

12.09.2023.

Kada sam naišla na ovu ilustraciju podsjetila me na jedan „san“ koji sam imala prije puuuno godina. Tada nisam znala sve što znam danas. Probudila sam se sa osjećam da je to bila poruka, kao da mi je netko dao poruku. Nisam ga zapisala, prošlo je od tada puno vremena ali ga se sjećam jer je bio tako stvaran.
U tom snu nalazila sam se u nekom malom gradiću kojeg je „napala“ divovska zmija. Zmija je bila velika kao gradić, znači divovska. Svi su bježali i ona ih je gutala. U nekom trenutku ja sam „vidjela unutar sebe“ da s njom „upravlja“ neka osoba, neki „mađioničar“ i najednom sam „znala“ kako se mogu spasiti.
U jednom trenu našla sam se na nekom uglu dvije zgrade i neka žena je trčala u tom smjeru i ja sam znala da će zmija uskoro doći do nas. Zaustavila sam tu ženu i pokušala sam joj prenijeti kako će se spasiti. Ona me poslušala. A radilo se o slijedećem. Morao si potpuno ući u sebe i centrirati se. Kada ti zmija priđe, a zmijina glava velika je nekoliko metara i kada ta glava stane ispred tebe i počne te promatrati morao si ostati potpuno smiren i centriran. Znači potpuno.. ne odavati nikakve emocije i samo tako bez emocija i u miru stajati pred tom ogromnom glavom koja te promatra. Naravno lagano za reći, izazovno za napraviti jer da bi to napravio moraš biti u miru sa sobom.
Žena nije imala izbora jer je zmija došla i odlučila je poslušati. Tako smo na udaljenosti od par metara ona i ja stale i centrirale se. Zmijina ogromna glava prvo se pojavila pred ženom i stala je promatrati. Osjetila sam kako se žena trudi ali prolazili su trenuci i u njoj se podizao sve veći i veći strah, sve dok više nije izdržala i iz nje je počeo zračiti njezin strah, tog trena zmija ju je progutala.
Tada se zmijina glava okrenula prema meni i došla do mene. Bila je nevjerojatno velika, ta ogromna glava bila je visoka nekoliko metara i onda se samo naziralo tijelo koje iz glave dalje ide. Ja sam ostala smirena, centrirana.. zmija i ja smo se promatrale i kako smo se više promatrale tako sam ja sve više i više ulazila u mir.. to je neko vrijeme trajalo, ja sam u jednom trenutku shvatila da sam uspjela, da sam se zaštitila i tada sam se probudila. Bila sam pod dojmom shvaćajući da ovo nije san, da je ovo neka poruka. Bilo je tako stvarno.
Osjećala sam da je poruka jako simbolična i da zmija zapravo predstavlja unutarnju snagu. U smislu da to predstavlja susret sa unutarnjom snagom i da ako uspiješ ostati u svom miru, centriran unutar sebe, da te tvoja unutarnja snaga može podržati, vjerojatno i zaštititi. Ali ako ne progutat ćete.
Danas sa znanjem kojeg imam znam da je ta poruka osim toga pokazivala i kako se zaštiti u nekim sličnim situacijama koje su mi se tada dešavale, a na koje ja tada nisam imala sjećanje.
Kasnije sam često gledala kako se ljudi boje zmija i uvijek mi je dolazila misao da zmija simbolizira našu unutarnju snagu.

Imala sam kroz život dva fizička zanimljiva susreta sa zmijama. Prvi je bio u podnožju Velebita, jedan proplanak po kojem sam hodala, u trenutku dok sam zakoračila jedna jako dugačka i crna zmija prošla mi je između nogu i nastavila brzo juriti dalje. Ono što je bilo zanimljivo je da na tom proplanku nije bilo nikoga, inače tamo ljudi ne idu. Osoba koja je išla ispred mene je prošla i zmija je nakon toga prošla između mojih nogu. Nisam se uplašila, osjetila sam u tom trenutku da je to bila neka pozitivna poruka za mene, osjećala sam neku vrstu podrške, teško je opisati taj osjećaj. Bila je jako dugačka, tamna i kasnije sam istražila da je to neka vrsta na tom području, više se ne sjećam imena.

Drugi put je to bilo na Sljemenu, preko tjedna, isto nije bilo ljudi. Išla sam polako s noge na nogu po šljunčanom putu i jedna šarena zmija krenula je jako polagano iz žbunja preko puta na drugu stranu. Ono što je bilo zanimljivo je da se ponašala kao da me ne vidi. Ja sam bila u nekom meditativnom stanju. Kako mi je prišla, jer počela je prolaziti taman kada sam ja došla (također nije bilo ispred mene niti iza mene nikoga već duže vrijeme) tako sam ja lagano hodala uz nju (išla je polako) i promatrala je. Bila je jaaako lijepa, elegantna, tamna sa nekim šarenim dijelovima. Uopće se u tom trenutku nisam zapitala da li je otrovna, opasna, samo sam se divila ljepoti stvorenoga.. biću koje predivno i elegantno izgleda. To je trajalo i ja sam odlučila ostaviti je na miru i krenuti dalje. Upravo u tom trenutku ona me najednom osjetila, vidjela i ukopala se. Shvatila sam da me tek sada vidi. To je bilo baš ludo iskustvo. Kako sam se pomakla tako je brzo pobjegla u travu.. ne shvaćajući da sam barem minutu bila kraj nje promatrajući je. Tako da to je bilo slično iskustvo tom snu.. nije me vidjela jer sam ja u tom trenutku bila u svom centru. Tako je bilo i u snu, ta zmija vas nije mogla progutati ako ste vi ostali u miru i centrirani. Samo u snu je ta zmija bila opasna, a ova na Sljemenu, možda je, ne znam, ali ja sam ju vidjela kao predivno stvoreno biće.

Naša snaga je nevjerojatna. Ljepota stvorenoga je nevjerojatna. I kada mi počnemo živjeti svoju snagu ta ljepota je naša najveća zaštita.. kada počnemo vidjeti ljepotu u sebi, ljepotu u drugima.. kakvi god oni bili.
Sjetila sam se kako je Ena mislim govorila da u svima postoji ljubav, samo je pitanje da li ju prihvaćaju ili ne. To je nešto na čemu bi se moglo kontemplirati cijeli život, ta jedna izjava. I zapravo ovi trenuci koje sam vam opisala upravo pokazuju to.. kada smo mi u miru sa sobom, priznajemo svoju snagu i svoju ljubav, mi smo zaštićeni, na neki način i nevidljivi (na primjeru zmije sa Sljemena). Na taj način mi vidimo ljubav u drugima, pa čak i ako oni to ne vide u sebi u tom trenutku.
I upravo taj stav pomoći će nam dovući još više vibraciju najviših razina ovdje.. jer upravo to je razlog zašto smo došli, zapiknuti vibraciju najviših razina na planetu koja se transformira.

Svi mi koji marljivo radimo na sebi ponekad se možemo osjećati jako izolirano. Ovisno u kakvoj smo okolini, jesmo li podržani na vlastitom putovanju ili smo dobili etiketu čudne osobe. I u jednom i u drugom slučaju sigurno imate trenutke ili puno njih kada se osjećate samo, izolirano i kada vas to može početi urušavati, ako dopustite umu da kroji priče.

Kada sam naletjela na ovu ilustraciju pomislila sam kako ona zapravo jako lijepo opisuje svakoga od nas koji je došao ovdje djelovati. I tu dolazimo do odluke.
Prvi izbor je da se u takvim trenucima prepustite svom umu i dopustite mu da vas energetski uruši, pričajući svoju priču i podižući vaš osjećaj usamljenosti ili neshvaćenosti na pijedestal. Tada počinjete biti žrtva vašeg uma i rob nečega čega zapravo nema, jer usamljenost je samo neshvaćenost sebe u tom trenutku.
Ili..
Sjetite se ove ilustracije.. i shvatite da svatko od nas je došao sam, otići će sam. Po putu se susrećemo, podržavamo ili raspravljamo, imamo teže ili lakše periode života, prolazimo kroz razne situacije. Ali ono što jedino imamo, ono što je jedino naše i što mi možemo aranžirati po vlastitoj volji.. je naša unutrašnjost. Kada shvatimo da je svijet oko nas ali da smo mi svoj vlastiti svijet. I onda kroz otvaranje prema sebi iznutra postanemo kao ta ilustracija..

Ako sada na taj način pogledate tu ilustraciju možda osjetite ugodu.. i onda se možda te ugode sjetite u trenucima kada vaš um priča.. i odlučite da nećete biti rob vlastitog uma već da ćete biti kralj/ica vlastite ugode iznutra..

Za današnji poticaj ispričat ću vam svoje najtraumatičnije iskustvo iz ovog života. Razlog tome je upravo ilustracija koju vam šaljem ispod, jer kroz to iskustvo naraslo je moje najsnažnije cvijeće 😊

Priča je dugačka pa ću je maksimalno skratiti i dovest vas do poante..
Moja mama koja je otišla 2010-te bila je nevjerojatno snažna osobnost. Također i nevjerojatno tvrdoglava.
Jedno godinu dana prije nego što će se prvi put razboljeti zamolila me da pitam svoju ekipu neki savjet za nju. Na moje iznenađenje bili su jako otvoreni i direktni, rekli su joj da ima još jako malo vremena da napravi neke promjene u svom životu (ona je znala koje) i da se pomakne jer da će se uskoro približiti točki sa koje neće biti povratka i kada će učiti na teži način.
Iako ju je jako šokirala tako izravna poruka nije bila u stanju napraviti promjene i nastavila je živjeti po starome.
Jedno pola godine nakon toga radila sam joj tretman na daljinu (živjela je u drugom gradu) i u tretmanu vidjela da joj je krv tamna, tako mi se to prikazalo. Rekla sam joj to, pričala s njom, poticala je da napravi promjene koje treba ali nije.
Par mjeseci nakon toga nazvala me i rekla da se ne osjeća dobro.. radeći tretman čula sam vrlo jasno da ima „galopirajuću leukemiju“. Tada nisam znala ništa o leukemiji, a još manje da postoji taj naziv, mislila sam da čujem simbolično. Uspjela sam ju nagovoriti da ode doktoru.. vratila se sa pregleda na kojem su joj vadili i krv i rekla da su svi nalazi ok, da je samo umorna i da sam krivo čula. Dok mi je to govorila na telefon ta poruka je i dalje jako glasno odzvanjala i osjetila se neka potreba za brzim djelovanjem. Međutim više ništa nisam mogla u tom trenutku.
Par dana nakon toga njoj je postalo još lošije, a ta poruka je sada već danima tutnjala kroz mene i ja sam ju nagovorila da ode ponovno. Ispalo je da su napravili krive nalaze par dana prije, da nalazi nisu dobri i poslali ju odmah u bolnicu. Tamo je ispalo da je došla u zadnji tren jer da ima leukemiju i to tzv. galopirajuću leukemiju.. od koje odeš jako brzo, jedva su je spasili.
Nakon što je tri mjeseca bila u bolnici i prošla potpunu torturu tog liječenja sjedile smo u parku bolnice dan prije nego što će je pustiti doma. Pitala je da li ih mogu ponovno pitati imaju li nekakav savjet. Ponovno su bili jako konkretni.. rekli su da idućih godinu dana mora potpuno se posvetiti sebi, mora maksimalno dobro jesi, uzimati što bolje pripravke itd.. rekla je da hoće.
Točno tri mjeseca je to radila.. nakon toga je zaključila da joj je bolje, da je to sve i tako preskupo i krenula po starome. Nije pomoglo da ju podsjećam šta su joj rekli, njezina tvrdoglavost bila je veća.
Godinu dana nakon vratila joj se bolest i taj put šansa za preživljavanje bila je minimalna. Ona je odlučila da ne želi u bolnicu i da želi doma umrijeti. Svi su bili protiv, ja sam bila jedina koja je pristala. Ostavila sam sve i otišla kod nje.
Leukemija kakvu je ona imala bolest je u kojoj vam na kraju počnu otkazivati organi, zato takvi bolesnici kada dođe kraj su na morfiju u bolnici i čeka se da odu. Kada je doktor čuo da ona neće doći rekao je da se to ne radi i da će umrijeti doma kroz tjedan dana u velikim mukama, ništa nam iz bolnice nisu htjeli dati. Ali ona je smatrala da su muke u bolnici još veće i odlučila je ne otići.

Radila sam joj tri tretmana na dan i ona je najednom počela dobivati želju za životom, govorila je da će potpuno promijeniti život itd.. međutim bilo je prekasno. Svakim danom bila je u sve gorem i gorem stanju. Tih tjedan dana koje je doktor prognozirao razvukla sam sa tretmanima na dva tjedna i nešto joj ublažila, iako kada se raspadate, a nemate nikakve lijekove, teško je išta ublažiti.
Iako je tih dva tjedna bio potpuni horor za nju i za nas oko nje, njezina hrabrost je bila golema. Bile smo kao dva ratnika koje je netko ostavio nakon bitke na bojištu bez lijekova i gdje jedan čeka da drugi umre, a drugi to stoički, hrabro i sa smješkam odrađuje. Zapravo je nevjerojatno od kuda je ona izvlačila snagu do zadnjeg dana kada ju je potpuno srušilo u krevet. Borila sam se svima oko nas koji su je željeli pospremiti u bolnicu i koji su me neverbalno optuživali da će umrijeti jer joj ja dozvoljavam da bude doma. Nije željela nikoga blizu pa smo većinu vremena bile same, iznimka mog tate kada bi došao sa posla i brata koji je dolazio. Gledala sam osobu koju volim kako se praktički raspada svaki dan, nismo imale ništa što bi joj ublažilo osim tretmana. Zatim sam morala gledati razočarenje koje je imala jer je shvaćala da je gotovo. I kroz to sve potisnula sam vlastite emocije. Nije moguće za opisati zapravo koliko je stresno to bilo.
Nakon što je umrla u teškim mukama trebalo je to prijaviti, napravili smo prekršaj i sada sam hitnoj koja je došla morala objašnjavati zašto ovo izgleda kao da sam nekoga mučila dva tjedna i onda ih pozvala. Kada je doktorica sve saslušala, pregledala papire od prošlog liječenja i vidjela u kojem smo svi stanju rekla je svaka čast, malo ljudi bi pristalo ispuniti tu želju i nije podnijela prijavu.

Sjedila sam nakon toga na balkonu, stanje u kojem sam se nalazila je bio potpuni raspad. Samo za predodžbu, kosa mi se toliko bila spetljala da sam mislila da ću se morati ošišati na kratko, bila sam u potpunom rasulu od iscrpljenosti, neispavanosti, stresa..
Sjedim tako na balkonu, odnijeli su je, prošlo je pola sata.. dišem, pokušavam sabrati misli koji je idući korak, što moram.. i.. evo nje 😊

Stoji ona tako ispred mene, potpuno budna, oslobođena tijela koje je koristila, u svojoj punoj snazi i sretna. I ja puknem.. poludim u tom trenutku i kažem joj da mi nije jasno kakva je ovo bila je**na lekcija.. da jel nije dovoljno već to što je umrla.. zašto su ova dva tjedna trebala biti takva, koja je poanta.. da smo u srednjem vijeku valjda bi našla nekog travara da nam pomogne.. da je ovo bilo kao da smo ostavljene bile na ratištu nakon bitke i sada ona umire i ja kraj nje. Bila sam totalno bijesna od stresa i svega.
A ona.. sada potpuno budna.. zrači mirom, više nije u toj svojoj osobnosti i smireno mi govori da je ovo lekcija koja me dovela u moju snagu.
Gledam ja nju, gleda ona mene.. i mislim si kakvu snagu.. ja se osjećam na dnu i od ovog se nikada neću oporaviti. Još mi je bila rekla neke stvari i ponovila da je ovo lekcija koja me dovela u moju snagu.

Trebalo mi je tri mjeseca da se saberem.. imala sam klasičan ptsp, miris, boje, zvuk, slike.. nisam mogla tih tri mjeseca uopće si prizvati njezin lik, samo mi se taj horor kojem sam prisustvovala vraćao. Radila sam na tome i nakon tri mjeseca se to smirilo.

Prošlo je godinu dana kada sam prvi put počela osjećati tu svoju novu snagu. Osjećala sam se kao netko tko je prošao kaos i sada se više ničega ne boji.. kao da su se neki velovi sa mene skidali.I tada mi je ponovno rekla.. jesam ti rekla da je to bila lekcija da dođeš u svoju snagu?

Da li je moglo drugačije? Naravno da je.. da ona nije bila toliko tvrdoglava, zato su joj i govorili konkretne poruke, što inače nisu radili.
Ona je sada dobro. U međuvremenu sam saznala da je i ona došla kroz program i nije se ponovno inkarnirala nego je ostala asistirati. Prije par godina me spasila iz jedne situacije.

Kada sam ugledala ovu ilustraciju pomislila sam si moj najbolniji flaster je ona. Jer kada vam ode netko blizak to samo po sebi donosi lekciju koju trebate odraditi, pogotovo ako ste bili bliski sa roditeljima, a ja jesam. Ali ako pritom vi vidite bolest ranije i ništa ne možete napraviti, zatim omogućite tih dva tjedna protiv volje ostalih, zatim proživite horor u ta dva tjedna..  to je već malo veći flaster.

Danas sam svjesna snage koju imam i danas znam da ne bi niti mogla odraditi tih dva tjedna da nemam toliko iskustva u takvim „borbenim“ situacijama. Tako da očigledno kada se već znalo da će ići i da je to kraj, odlučeno je idemo iskoristiti maksimalno tu situaciju.
Ona je kroz tih dva tjedna odradila ono što nije bila u stanju inače, suočila se sa sobom, izrasla je i dobila ubrzani inteziv. A ja sam dobila ubrzano buđenje i prisjećanje snage.
Zahvalna sam na tom flasteru i nakon toliko godina i znanja koje sada imam smatram da je to bio veličanstven poklon za obje. I zato je tako sretna stajala ispred mene nakon što je otišla. Gledala me onako skršenu kako sjedim na balkonu i znala je da sam krenula u još veće buđenje, u prisjećanje sebe.

Možete za vježbu probati vidjeti koji su to flasteri za koje smatrate da su najbolniji u ovom životu.. i pogledajte što je sve izraslo iz njih 😊

Ispalo je malo duže iako sam maksimalno kratila ali se nadam da će vam pomoći ako u ovom trenutku imate neku tešku situaciju.. da se sjetite da rastemo, razvijamo se i budimo.. i upravo zbog toga u stanju smo dopustiti da iz naših flastera izraste predivno cvijeće.

‍

(Za one koji trebaju prijevod malo ću adaptirati: Na ovaj način priznajemo ožiljke i počinjemo živjeti s njima)

Počeo je još jedan tjedan.. jedan dio vas možda upravo sada preokreće očima.. jedan dio vas misli kako ćete preživjeti još jedan tjedan. Jedan dio se možda upravo vratio sa mora i počinje već sada križati na kalendaru dane do idućeg godišnjeg. Jedan dio je možda potpuno sretan i spreman na nove pobjede. Ali vjerojatno je u vama miks svega toga.. i možda težine i želje da se riješite te težine i nekog mira i ljubavi iznutra.

Mi smo kompleksna bića i upravo zato toliko se trudimo i radimo na tome da dođemo do kontrole nad sobom. Kako bi si dopustili sve te osjećaje, kako bi pritom vidjeli koji su istinski, a koji su stvoreni iz našeg uma.. kao što je Analitičar pričao o onoj krivulji uma i savjetu da ne dozvolimo da nas ta krivulja vodi po životu.

I upravo u ovom danu, početku još jednog tjedna na ovoj planeti predlažemo vam da si pripremite šalicu nečega.. čaja, kave, nekog napitka koji volite. I da uzmete tu šalicu u svoje ruke. I da osjetite kako VI odlučujete tu šalicu i taj napitak ispuniti sa svojom sviješću.. upravo sada, upravo u ovom trenutku.
VI odlučujete.. kako se vaša svijest ulijeva i ispunjava tu šalicu, pretvarajući taj napitak u vašu svijest. I nakon toga.. nakon što to dobro osjetite.. nazdravite sami sebi i još jednom tjednu na ovoj planeti.. podsjetite se koliko ste hrabri i snažni, zagrlite se iznutra, ispunite se s ljubavlju.. a onda smireno popite taj napitak. Osjećajući kako ste upravo sada probudili svoju svijest.. kako ste snaga, ljubav.. kako ste savršeni, baš takvi kakvi ste sada…

I volite se..
Bezuvjetno..

Smrt doživljavamo svaki dan.. buđenje koje radimo neka je vrsta smrti.. našeg ega, naših navika, uvjerenja. Svaki dan rodimo se ispočetka i na kraju umremo, radili smo bili i predavanje i tretman na tu temu. I dobro je podsjetiti se toga.

Ja osobno smrt ne vidim tragično. Za mene je to sloboda osobi koja je otišla i nevjerojatna prilika za lekciju onima koji su ostali. Imala sam priliku susretati se sa smrću na razne načine i nikada u tome nisam vidjela ništa tužno niti strašno. Najtužnije bi mi bilo kada bi vidjela one koji su ostali kako ulaze u unutarnji grč i kako ih nesvijest zbog toga okružuje. Upravo zbog velike količine osoba, poznatih i nepoznatih koje sam pratila odavde i koje su sve redom imale osmijeh i olakšanje nakon prelaska uvijek sam smrt povezivala sa ugodom. Ono što nije ugodno su bolest i patnja prije smrti, ali sama smrt veličanstven je i predivan osjećaj. Jer ono što mi zovemo ovdje smrt zapravo je ponovno rođenje.. gdje god išli nakon toga.

‍

Ova pjesma dolje stara je nekoliko godina, došla je jedan Utorak. U kombinaciji sa ilustracijom ispod mislim da poziva da na trenutak stanete i osjetite ima li još nešto unutar vas zbog čega se bojite smrti.
Jer buđenje i strah od smrti oprečne su stvari. Teško da se možete probuditi dok imate strah od smrti. Jer buđenje je vaša smrt. Toliko veličanstvena da se iz nje rodite ponovno ovdje, dok ste u ovom tijelu, kako bi svijet sagledali na novi način.
I baš kako ilustracija pokazuje.. u trenucima kada vaš um ima zaključak da ste zapeli i da se sve „urotilo“ protiv vas.. u tim trenucima.. ako zastanete, duboko udahnete, izdahnete i pogled usmjerite unutar sebe.. ili u visine, prema zvijezdama.. shvatit ćete zašto vas je život u tom trenutku zaustavio.. kako bi vam pokazao ljepotu koju možda inače ne bi ste vidjeli..

‍

.........................
‍
Bio sam samdok sam hodao
dok sam očekivao
naići na sreću..
Nije je bilo..
Smrt me pričekala
i povezla.
Pričali smo,
onako kako se samo
sa smrti može pričati.
Ohrabrila me,
rekla mi je da se nemam
čega bojati.
I da ću na sreću naići
onda kada ću je trebati.
Pitao sam je zar je ne trebam
već sada?
Zar ne bih trebao imati sreću
svaki dan svog života?
Smrt me pogledala, onako kako samo smrt može pogledatii
nasmijala se..
Toplo i ljubavno..
Pitala me:
Ako imaš sebe
zar to nije sreća?

Tog dana shvatio sam da je moj susret
sa smrću bio i moj najveći doživljaj
života, moje najljubavnije iskustvo
i moja najveća sreća..

Sljedeći put kada sam se rodio
toliko sam se veselio da imam sebe
da sam cijeli život proveo u sreći,
više je nisam trebao tražiti,
ona je našla mene,
dok smo postojali..
Ja i moja sreća

.........................

‍

Prijevod za one koji trebaju:"Baš kad sam pomislio da se pokvario"

Razmišljam kako bi na naslovnicu Kutka mogli staviti upozorenje – Samo za hrabre 😊
Jer potrebno je puno hrabrosti susresti se sa sobom, a to je upravo ono što svi ovdje radimo.
Šaljem vam donju ilustraciju koja jako lijepo opisuje sve ono što svi znamo i živimo.. svakim našim potezom, našom svakodnevicom.
Od malena divila sam se ljudima koji su imali hrabrost, inspirirale su me knjige i filmovi koji su opisivali hrabre ljude. To mi je donosilo neki unutarnji ushit i adrenalin kako mi ništa drugo nije moglo donijeti. Kada bi vidjela hrabrost vrlo često bi mi suze od ganuća išle. Nisam nikada shvaćala zašto.
Rekla bih danas upravo zbog naše zajedničke hrabrosti koju osjećam planetarno. Nema veze koliko nas se probudilo, oni koji spavaju samim svojim postojanjem ovdje, samim tim što su došli, donose neku utjehu.
I kada vam je teško ili kada se nalazite u trenutku gdje razmišljate trebate li povući neki potez, donijeti neku odluku, promijeniti smjer kretanja.. uvijek se sjetite da je vaš put jedinstven, da se on samo susreće sa putevima drugih ljudi pa onda prividno izgleda da hodate po istom putu. Ali ne hodate. To je privid. Hodamo svi jedni pored drugih, na ovoj planeti, na drugim planetama, hodamo svatko sam za sebe. Utirući nove puteve kako bi jedni drugima pružili iskustvo života.
I jedino hodanjem vlastitim putem u potpunoj istini dopuštate poglavljima vaše knjige da se ispisuju. Kako bi negdje nekada bili inspiracija za nove hodače.
Stoga vam svima želim puno hrabrosti na vlastitom putovanju. Puno donošenja odluka i promjena smjera ako osjećate da je za vas to dobro. Jedino na taj način dopustit ćete onima oko vas da pronađu svoj put. I ako je njihov put trenutno težak, možda zbog promjene vašeg smjera, sjetite se ove ilustracije i sjetite se da su zanimljive i inspirativne one knjige koje su bogate sadržajem. One nam daju onaj trenutak tišine i aha moment unutar nas.
Stoga vam želim da budete vaš vlastiti aha moment 😊

‍

Prijevod ilustracije za one koji to trebaju: Život je poput knjige: neka su poglavlja tužna, neka sretna, a neka uzbudljiva. Ali ako nikad ne okrenete stranicu, nikada nećete znati što nosi sljedeće poglavlje.

Vibracija koja se krije iza riječi povjerenje je vibracija koja nam je često potrebna. Kako komuniciram sa vama i kako znam što se dešava po planeti to je nešto što jedni drugima poput šapta prenosimo svjesno i nesvjesno uokolo. Nekada dok smo budni i uspijemo podići vibraciju pa svijetlimo sa svojim postojanjem, nekada dok nam tijela spavaju, a mi radimo razne stvari.. jedni druge osjećamo uokolo i podsjećamo se na tu vibraciju.

Trenutno je na ovoj planeti i uokolo planete zapravo super stanje.. čekamo da se raspletu ove zemaljske stvari, da napokon krenemo u iduću fazu. Zasigurno smo obavili ono zbog čega smo došli. Sada smo ostali u ovim tijelima, sa svim svojim posljedicama dajući posljednji doprinos na ovom zadatku – širenje svijesti. Kroz samo svoje postojanje.

Zbog svega što radim i sa kim radim sada sam u procesu dolaska do veće budnosti, u tom paketu ide i prisjećanje onoga što sam radila kroz ovaj život. Djelomično kroz vibraciju, djelomično kroz sjećanje. Bili smo spominjali u jednom od predavanja da smo mi na terenu korišteni zbog našeg drugačijeg energetskog spoja jer imamo ovdje tijela. Međutim još važniji razlog je bio taj što smo mi kao trenutni stanovnici ove planete smjeli djelovati u situacijama kada određena pravila to nisu dopuštala organizacijama sa kojima smo povezani. Zapravo se temelji na onom istom pravilu da oni nisu smjeli neke stvari raditi (sada su se neka pravila malo promijenila) ali su smjeli utjecati na svoje ljude na terenu. Tako je i stvoren taj program da ostavite svoje originalno tijelo u hibernaciji i spojite se sa tijelom rođenim ovdje. Tada ste vi stanovnik ove planete i za vas ne vrijede ta pravila i oni mogu kroz vas i preko vas djelovati. Tako sam i ja kao i mnogi drugi svoj cijeli život provela radeći između ostalog i sa tom Intergalaktičkom organizacijom koja ovdje ima svoje baze, na višoj razini postojanja.
Spominjala sam vam u jednom predavanju onu ženu iz te baze sa kojom sam bila na onom zadatku, kada smo asistirali spašavanju one male curice. Ispostavilo se da s njom radim cijeli svoj život. Jedna fascinantna osoba.
Također sam vam rekla kako sam osjetila kod nje da se nagledala svega i svačega na terenu.. to se osjeti kraj nje.
Nakon jedne komunikacije s njom rekli su mi da to podijelim s vama.. jer zapravo pokazuje ono što je tema ovog poticaja, a to je povjerenje.
Kako sam morala otvoriti sjećanja na ono što sam radila kroz život, zbog stvari koje sada radim s njima, tako sam osjetila da i ja imam isto što i ona.. i isto što i onaj ratnik sa pete razine kojeg sam spominjala.. to nešto što se osjeti kod ljudi koji su se nagledali svega i svačega. Kada sam to shvatila vratio mi se osjećaj da sam cijeli život tu krutost znala osjećati kod sebe ali nisam mogla povezati.
Zatim mi je ona nešto pokazala.. stala je pred mene, takva kakva je sada, sa tom energijom i zatim ju je „svukla“.. kao da svlači kaput sa sebe. I ispod toga pokazala mi je svoju čistoću, ljepotu i snagu.. zatim me pozvala da napravim to isto i da ponavljam sve dok neću osjetiti da se nešto pomaklo unutar mene, da se počelo opuštati, mekaniti..
Rekla mi je da ona tu energiju koja se stvorila uslijed svega čemu je tu prisustvovala je koristila kao neku vrstu „oklopa“.. ali da ona taj „oklop“ može skinuti kada god želi.
Nakon što sam to jednom napravila osjetila sam kao da počinjem lakše disati, kao da sam došla do zraka.. kao da mi srce svijetli..
Zbog toga što sam i dalje u procesu buđenja i prisjećanja svako takvo iskustvo mi ponovno stisne sve unutar mene.. pa je zato rekla da ponavljam..
‍
I taj trenutak otvaranja moje srčane.. trenutak kada sam svjesno osjećala sebe na svim nivoima, svoju snagu.. snagu ove osobnosti.. težinu ovih prostora, težinu svega što se tu dešavalo.. shvatila sam koliko smo bili zaštićeni sa tim da se nismo sjećali. Jer kako su mi oni rekli jednom „ako si došla na neprijateljski teritorij djelovati što očekuješ kakva će ti biti sjećanja sa terena“..
Ali taj trenutak, kada mi je simbolično srčana zasvijetlila.. kada sam osjetila puninu svoje snage i ljubavi, kada sam gledala nju istu takvu ispred sebe.. osjetila sam ljubav između nas, podršku.. osjetila sam da samo snaga, povjerenje u život sam i ljubav mogu nas dovesti na ovakav teren.. i ono što je najvažnije – ne mogu nas uništiti. Mogu nam uništiti tijela, mogu nas jako raskomadati.. ali mi se uvijek ponovno sakupimo, pronađemo sve svoje komadiće i zalijepimo ih sa tom snagom i ljubavlju unutar nas.

Želim vas podsjetiti svojim primjerom da što više kroz svoju svakodnevicu se podsjećate da ste snaga.. ne kroz riječ ili misao već osjećaj sebe.. da se nalazite na planeti koja se budi.. da se mi budimo.. svi povezani uokolo.. sa potpunim povjerenjem u ono što radimo. To povjerenje dovelo nas je tu, to povjerenje pomoglo nam je da preživimo i to povjerenje unutar nas, kao titraj budi svijest.. kako bi bili te svjetlosne kugle.. kako bi prije svog odlaska ostavili svjetlosni trag iza sebe..

Šaljem vam u ovom paketu još dvije stvari. Prva je jedna lijepa priča vezana za jedno drvo i ljude koji su mu pomogli da preživi, a kasnije i da nastavi rasti. Kada sam naišla na fotografiju koju vam šaljem željela sam pronaći da li je stvarna ili ne. Danas je teško znati koja je fotografija original, a koja je programski izmanipulirana. U potrazi naišla sam na tekst koji govori priču o tom drvetu. Bilo je tu puno drveća, zatim su odlučili ih srušiti kako bi izgradili beton i sve što uz to ide. Nenajavljeno porušili su puno toga, jedna osoba obranila je to drvo. Nakon što je počelo rasti u koso napravili su mu ovu ruku. Tri osobe.. prva koja je spriječila rušenje drveta, druga koje ja odlučila naći nekoga da mu pomogne i treća koja je napravila tu ruku pobrinuli su se da ovo drvo ostane i svojim primjerom širi osjećaj nade uokolo.
Za to vrijeme puno drveća svakodnevno se nepotrebno ruši uokolo. I kada pogledate taj trud oko jednog drveta shvatite razlog zašto smo tu. Ne samo zbog spašavanja jedne planete, jednog solarnog sustava i cijele galaksije… nego zbog tog Izvora unutar nas.. koji kaže svaki život je vrijedan i dok možete napraviti sve što je u vašoj moći da spasite taj jedan život spasili ste cijelo postojanje.. <3

Ispod je fotografija i link na originalan tekst.

A ispod svega šaljem vam jedan song. Nisam osobno još naišla na nekoga tko može toliko visoku vibraciju spustiti kroz tako jednostavne pjesme. Pa dok ne nađem nekog novog kada osjetim da vam trebam poslati neki song šaljem Tony.a :-)

Stigli smo do tu, u ovaj trenutak, kada mogu tipkati ovakav mail. Koliko god puta trebalo ponovit ću to skidanje kaputa sa namjerom da iz ovog tijela jednom odem bez te težine. I kada se ponovno sretnemo na nekim drugim prostorima, da se prepoznamo, zagrlimo i sjetimo ovog veličanstvenog iskustva iz kojeg smo svi izrasli. <3

Link na članak o drvetu
‍
Tony Ann – HOPE

Ostao mi je u sjećanju jedan događaj.. u to vrijeme imala sam malu bebu i srela sam jednu osobu, u nevezanom razgovoru ta osoba me pitala što je ono što najviše cijenim u životu, trebala sam reći prvo što mi padne napamet.. rekla sam sloboda. Ta osoba je zatim rekla da kada tako pitamo ljude, ono prvo što kažu je ono što im najviše nedostaje. Razmišljala sam ako je to točno onda mi sloboda nedostaje zbog okolnosti, dani provedeni sa malom bebom, usput sam još pokušavala raditi, tako da je to vrijeme bilo pomalo hektično.
Kada sam naišla na ilustraciju koju vam ispod šaljem pomislila sam kako prva riječ koja mi dolazi kada vidim ilustraciju je – sloboda. Od onog događaja prošlo je preko 20 godina i razmišljala sam kada bi me netko sada pitao to isto pitanje, što je ono što najviše cijenim, odgovor bi bio isti – sloboda.
I pitala sam se osjećam li se slobodno.. moj život na van nije hektičan.. trebala bi se osjećati slobodno, zar ne? Odgovor je bio - ne osjećam se slobodno. Više nemam pritisak oko malog djeteta, sada imam pritisak oko svih odgovornosti koje osjećam na zadacima koje sprovodim. Prema vama na terenu, prema svima uokolo, prema svemu što sam uzela za zadatak, prema mom cjelokupnom postojanju koje vjeruje u izdanje ovdje na terenu. Sa svakim trenutkom kada mi netko od njih kaže kako dobro radim neki zadatak, kako je vrijeme da napravim nešto novo ili upoznam nekog novog, ja osjećam sve veću odgovornost. I moje izdanje ovdje ponovno ima osjećaj ne-slobode. 

Zapravo zanimljiv je koncept vezanosti koju mi napravimo unutar sebe. Stavimo si opterećenje sa stvarima koje naš um ovdje ne može razumjeti, jer naš um nastoji razmišljati linearno, jer je tako naučen. Pa se stalno moram izbacivati iz tog linearnog razmišljanja kako bi dobila širu perspektivu. Svaki put kada to uspijem napraviti osjetim zalet i entuzijazam, osjetim onaj polet koji me i doveo ovdje. I zapravo.. osjetim unutar sebe slobodu..
Ta sloboda ide iz shvaćanja da sve što postoji je ogromno.. ne pojmljivo.. i da ja kao svijest mogu putovati kroz tu ogromnost, mogu joj se diviti, mogu si dozvoliti i pogubiti se u tome, znajući da se uvijek mogu vratiti sebi. I kroz tu slobodu postojanja mogu odlučiti koji su moji idući koraci. Recimo mogu se odlučiti otići na teren na planetu Zemlju, kako bi sudjelovala u oslobađanju cijele jedne galaksije.. zar to nije sloboda.. i topredivna.. 

Gledam u tu ilustraciju i razmišljam kako jedino što se mijenja je moj koncept u umu. Kada vratim nazad sjećanje na hektičnost sebe kao mame koja nastoji preživjeti dan u tome sada vidim slobodu.. jer upravo ta hektičnost naučila me nečemu, naučila me da u sebi nosim snagu za tako nešto. Zapravo sloboda izbora dovela me u hektičnost tada i u hektičnost sada.. kako bi naučila da sloboda ide iz nas.. nevezano kakve su naše vanjske okolnosti mi smo ti koji odlučujemo osjećamo li slobodu unutar sebe ili ne.. 

Zadnjih nekoliko tjedana radim puno sa Istraživačem, on je znatiželjna osoba, sve ga zanima, često me ispituje kako se sa nečim osjećam. Pitam ga zašto me toliko ispituje kada znam da osjeti kako se osjećam, kaže zato jer želi čuti moje mišljenje, što ću reći. I onda si razmišljam.. zar to nije sloboda. I on i ja mogli smo odlučiti hoćemo li doći na ovakav teren ili ne. Ja sam odlučila da želim.. i sada slobodno hodam ovim terenom, po uzbrdicama i nizbrdicama, slobodno sam odlučila da želim ovo iskustvo. 

I zapravo jedino što mogu sada još odlučiti je želim li svaki novi trenutak živjeti u staroj navici, osjećajući ovaj svijet kao težak.. ili želim dopustiti svojoj unutarnjoj slobodi da me oslobodi starih navika.
Nova navika kaže – ja sam slobodno došla ovdje, kako bi dopustila mojoj unutarnjoj slobodi da se raširi, kako bi spoznala da ju nikada nisam izgubila, samo sam mislila da sam ju zametnula. Kako bi se sada, u ovom trenutku, veselila ovom iskustvu, kako bi sada dok ono traje shvatila koliko učim iz toga.. 

I na trenutak me prožme taj osjećaj.. onda dišem i osjećam ponos na sve nas ovdje po planeti. Zatim dođe idući trenutak kada se pitam gdje se kupuje karta za odavde.. kada ide prvi let :)). I tako trenutak zamjenjuje trenutak.
Jer navike su velike.. ali se trudim svaki dan podsjetiti da sam došla iz slobode osloboditi slobodu unutar sebe ovdje.. i da mi svakim danom ide sve bolje i bolje..  :) 

Želim vam puno slobode unutar vas, u vašem slobodnom i čistom prostoru, dok podižete svoju snagu i osjećate mekoću :)

Iako je prošlo već puno vremena od ove zvjezdane pjesme koju sam dobila i zapisala.. sada je mogu pročitati i osjetiti na sasvim novi način.. podsjeća me na ono što mi je „žena iz vijeća rekla“, što sam vam ispričala na posljednjem Zoomu..
Danas hodam ulicom i gledam prolaznike.. dok hodam održavam svoj prostor, radim ovo novo što ćemo raditi sa Istraživačem u idući četvrtak.. osjećam povišenu vibraciju.. ali ne osjećam sreću.. hodam kao robot, nastojeći preživjeti ulicu.
Onda pomislim kako je ljudima oko mene ako je meni ovako izazovno.. onima koji još žive nesvjesni vlastite boli, upakirani u vlastite identifikacije, preživljavajući na ovom svijetu koji se raspada.. Zatim vidim djecu koju roditelji voze u kolicima, poneka me gledaju sa znatiželjom, poneka me ne vide.. mislim si što su oni donijeli sa sobom u ovaj svijet..
Zatim uzmem slobodan dan, kažu oni kada osjetiš da ti je dosta uzmi slobodno koliko ti treba ali nikada ne zaboravi raditi ono što radiš iznutra.. pa si uzmem slobodno, opustim se.. pokušam na trenutak zaboraviti na sve ali cijelo vrijeme radeći iznutra energetski što mi je u ovom trenutku zadano..
Pa se sjetim svih vas.. pomislim si kako je vama svima.. umočeni u svoje živote i svoje uloge, od tjedna do tjedna podržavajući sebe kroz život..
Zatim mi dođe da vam nešto pošaljem, kako bi vas podsjetila da smo svi samo zvijezde u prolazu.. da naše svijetlo nikada se ne gasi.. da je bitno odmoriti se kada je potrebno ali ne stati.. razlika je..
Stoga vam želim puno unutarnje budnosti, puno trenutaka odmora kada vam treba ali da nikada ne stanete sa onim što radite iznutra.. Kada bi vam rekla koja je najveća razlika u tome da osjetite svoju unutarnju promjenu.. osim istinoljubivosti koju stalno spominjemo.. bilo bi upravo to.. da kakvi god bili dani, oni u akciji ili oni u odmoru.. nikada nemojte prestati iznutra biti svjesni da radite na podizanju vibracije, nikada nemojte zaspati iznutra, postati nesvjesni.. uvijek imajte neki energetski zadatak koji iznutra radite.. ako vam ništa drugo ne padne na pamet u tom trenutku svijetlite.. Jer tada ste zaštićeni od svog uma, od pričanja i zapričavanja, tada možete skakati i plesati, a možete i odmarati.. ali iznutra rastete..

Pa za kraj i zvjezdana pjesma 😊

Kad sam bila sasvim mala
pričala sam sa zvijezdama..
Govorila sam ja njima,
govorile su one meni:
Kad narasteš bit ćeš sjajna zvijezda,
toliko sjajna da ćeš se teško prepoznavati
u svojoj ljepoti.
Kimala sam glavom,
pozorno ih slušajući.

Kad sam narasla
jedino što sam u sebi prepoznavala
bio je oblak.
Taman, kišni, grmljavinski oblak..
Nekad svijetlosivi, nekada taman i zlokoban,
gledao je na svijet s nepovjerenjem,
optužujući ga za prevaru, za nasilnost,
za grmljavinu..
‍
Tada sam usnula san,
kroz moj oblak probijala se svjetlost,
isprva sićušna postajala je sve veća,
sve dok je nisam prepoznala!
Bila je to jedna od onih zvijezda,
onih koje su mi obećale:
ljubav, svjetlost..

Promatrale smo se,
njezin pogled slao je ljubav,
moj pogled trudio se ostati bijesan,
optužujuć, pun osjećaja prevarenosti..
za lažna obećanja.

Tada mi se približila,
utiskujući svoje svjetlo kroz mene,
osjetila sam kako me rastvara,
kako nestajem..
Moja smrt,
smrt mog oblaka,
bila je toliko snažna
da je grmljavina nekontrolirano
tutnjala..

Sjedeći tako u svojim komadićima
pogledala sam u zvijezdu..
Nasmijala se,
onako kako samo to jedna zvijezda može.
I čula sam je:
Onog trenutka kada iz svog oblaka
oblikuješ zvijezdu,
onog trenutka kada odustaneš,
kada se opustiš..
Kada sebi dozvoliš
vidjeti zvijezdu..
Tog trenutka
svega ćeš se sjetiti
i teško ćeš se i vidjeti
od ljepote koja će kroz tebe zasjati..

Svi komadići oblaka počeli su nestajati
pred svjetlosti koja je iz njih izbijala.
Moj oblik više nije bio oblak,
bila sam zvijezda,
ona o kojoj su mi pričali,
koja je sebe teško i vidjela
od svjetlosti koja je iz nje izvirala.
Od onog istog mjesta iz kojeg je
do maloprije tutnjala grmljavina.

Pogledala sam svijet oko sebe.
O kako li se samo promijenio!
Isti, a drugačiji davao je nadu,
pokazivao je rješenja,
lomio se na komadiće
kako bi se ponovno sastavio.

Sve to prepoznavala sam
kroz zvijezdu unutar mene,
tako snažnu i sjajnu
da sam se jedva vidjela
u svojoj ljepoti.
Baš onako kako su mi
zvijezde i obećale.

Tada je došao trenutak djelovanja.
Vidjela sam sebe kao zvijezdu
u društvu drugih zvijezda.
Pričale smo jednom malom djetetu,
govoreći mu da se ništa ne brine.
Jer kad naraste
postat će zvijezda,
toliko sjajna
da će se jedva prepoznavati
u svojoj ljepoti..

Ako vam je teško, ako otpuštate stvari, ako imate krize.. bitno je da se nakon toga saberete, da sjednete u svoju snagu, da dopustite otpuštanja.. da pročistite svoj prostor.. centrirate se i sjetite se da ste snaga i svijest.. sve ono što radimo..
Ali dok traju ti trenuci sjetite se da su oni samo koraci, prolazni.. ako se za njih nećete vezati, ako nećete sebi dopustiti upadanje u dramu ili samosažaljenje, ako ćete osjetiti te korake kao prolaznost koja vodi prema vašoj snazi.. oni će brzo proći, ostavljajući vas ispranima, očišćenima, osnaženima..
Pa kada ste u tim koracima sjetite se da oni zalijevaju vaše cvijeće.. baš kao na ovoj ilustraciji ispod 🙂

Ponekad nas samo mašta razdvaja od prolaza prema slobodi.. kada unutar sebe oslobodimo lance u kojima smo živjeli i kada si dopustimo otvoriti um prema nečemu što mu nije poznato.. tada iz nas na trenutak može izviriti sjećanje. Kada tom sjećanju zatim dopustimo da se raširi otvaramo prostor za vibracije.. vlastite..
Maknite sa sebe lance, otpustite naučene obrasce razmišljanja, nametnute okvire i otvorite se prema mašti.. tko zna, možda ono što vaš um nazove maštom samo je jedno od sjećanja.

Sjetite se tokom dana što češće da vi birate hoćete li taj dan biti svoj prijatelj ili neprijatelj.
Budite si prijatelj.. onaj koji vas razumije, koji vas zagrli i kada nema vremena za to, koji misli na vas i onda kada vi ne mislite na sebe. Prijatelj koji razumije vaše boli i veseli se vašim uspjesima.
Hodajući kroz dan kao vlastiti prijatelj dopustit ćete svojoj snazi da se budi i ponekad zbog toga niti nećete shvatiti što se sve odbilo od vašeg oklopa.. oklopa koji je napravljen od prozirnog prostora sa vrlo tankom neprobojnom opnom, od misli koje su smirene, prijateljske unutar vas prema vama samima, od ljubavi prema sebi koja vas grli tokom dana, od vlastite prisutnosti koja vibrira svakom vašom stanicom..
Tada i one boli koje prođu ostave za sobom uzdah olakšanja, tada i osjećaj stisnutosti rasprši se ostavljajući iza sebe upute..

Zbog toga vas podsjećamo da uvijek imate izbor.. i u onim teškim danima i u laganim.. imate izbor biti svoj prijatelj… i voljeti se.. bezuvjetno..

U svakom našem dahu, svakom pokretu krije se naša esencija. Iskra života, svijest, ono što nas čini neuništivima, što nam omogućuje da se protežemo kroz prostore, živimo kroz vremena na raznim mjestima.
Ta ista esencija, naša svijest zrači snagom viših prostora. Ona je razlog našeg dolaska ovdje. Ona je iskra koju smo donijeli u sebi kako bi osvijetlili ovaj svijet.
Jedino što ju može zaustaviti je naše vlastito ne vjerovanje u sebe. Naš osjećaj bezvrijednosti. Nedostatak pažnje prema sebi. Nedostatak vlastite ljubavi.
U današnjem tretmanu stavite namjeru da ste spremni dopustiti vašoj vlastitoj svijesti, vašoj esenciji da se razlije kroz vas, kako bi vas ispunila vlastitom ljubavlju, kako bi vas zagrlila, utješila, a zatim vam sasvim lagano rekla hodaj dalje..
Ako u taj proces unesete dovoljno upornosti snaga koja će se unutar vas početi buditi nadići će sve izazove vašeg tijela, uma, vaše okoline, sve ono zbog čega se osjećate pritisnuto.
Ta esencija osvijetlit će vaše skrivene kutke i pomoći vam usmjeriti vlastiti pogled prema sebi. Kako bi razrješavanjem vlastitih boli dopustili snazi da se rodi, onoj koju ste donijeli ovom svijetu, onoj koju ovaj svijet treba..

Što čini vašu ljepotu? Vaš izgled, vaša frizura, odjeća, stan.. ? Što mislite što čini vas lijepima?
Vaša vibracija.. kada dopustite vašoj svijesti da se prolije kroz vas vaša vibracija zrcali ljepotu Izvora svega što postoji. Ta vrsta ljepote koju onda osjećate kroz sebe stavlja vas u snagu.. ta snaga stavlja vas u zaštitu.. ta zaštita pomaže vam podići još više vibraciju..
Tada postajete snaga koja hoda ovim prostorima.. snaga koja se probudila..

Kada pomislite kako bi ste se voljeli “probuditi”, kako bi voljeli “biti svjesni”, kako bi voljeli “vidjeti i komunicirati s jasnoćom”… (a to mnogi često žele) onda se prisjetite ove informacije koju ne samo da slušam godinama već vam je mogu potvrditi i u praksi. Buđenje nije moguće dok se ne odlijepite od ove materije, a ostanete živjeti u njoj. Zbog toga je Kutak stvoren, da bi vam pomogao odlijepiti se od svega i svačega, da bi vam pomogao pronaći slobodu unutar sebe.
Nije moguće, ni na koji način otvoriti se prema energiji i probuditi se, a da pritom niste sa sobom raščistili stvari. Možete imati trenutke većih uvida, trenutke kada ste više opušteni, kada više toga osjetite, kada ste više u miru.. ali buđenje kao takvo, što znači probuditi se na razinu tko ste, a da pritom i dalje koristite ovo tijelo, mogli bi to zvati svojevrsnom aktivacijom koju tada ne radite sami već imate asistenciju “svoje ekipe”.. takvo buđenje dešava se nakon što ste razriješili stvari.
Odljepljivanje od svega ne znači nedostatak ljubavi i gubitak svega oko vas, odljepljivanje znači buđenje, tada tek spoznate što znači osjećaj ljubavi.. neka vam to bude poticaj za one dane kada bi voljeli se probuditi, a ne bi voljeli raditi korake prije toga
(Napomena: ovaj tekst ne govori o tome da ne radite teme “Buđenje”, “Svemir” itd., već se mislilo na općenito buđenje kao cilj puta)

Ako vam se desi da se osjećate “zapetljano”, “zblokirano”, “kao da ne znate gdje bi i što bi” iskoristite sve “alate” koje vam Kutak pruža, kombinirajte ih.. pogledajte pitanja, pa ako treba izvucite karticu Utorak/Vježbu/Inspiraciju, čitajte znakove koji vam kroz to dolaze, ako imate koristite i Magic Wood kartice. Igrajte se sve dok ne probijete balon u kojem ste se našli. Osjećanje i kretanje je bolje od blokade, možda vam se ponekad može učiniti da život u blokadi donosi barem malo mira, ali kad-tad sve ono što treba vas dočekati dočekat će vas, pritisak će rasti i bit će vam se teže suočiti sa stvarima.
Ako si dozvolite svaki dan probijanja, osjećanja, uranjanja u sebe (uz sve alate koje tu imate) možda ćete imati puno bolnih i puno veselih dana, ali svakako ćete biti kroz to sve živi i prisutni, dopuštajući vlastitom rastu da vas preplavi.
Ja sam na mailu ili Whatsappu kao asistencija kada trebate.