Svi mi koji marljivo radimo na sebi ponekad se možemo osjećati jako izolirano. Ovisno u kakvoj smo okolini, jesmo li podržani na vlastitom putovanju ili smo dobili etiketu čudne osobe. I u jednom i u drugom slučaju sigurno imate trenutke ili puno njih kada se osjećate samo, izolirano i kada vas to može početi urušavati, ako dopustite umu da kroji priče.

Kada sam naletjela na ovu ilustraciju pomislila sam kako ona zapravo jako lijepo opisuje svakoga od nas koji je došao ovdje djelovati. I tu dolazimo do odluke.
Prvi izbor je da se u takvim trenucima prepustite svom umu i dopustite mu da vas energetski uruši, pričajući svoju priču i podižući vaš osjećaj usamljenosti ili neshvaćenosti na pijedestal. Tada počinjete biti žrtva vašeg uma i rob nečega čega zapravo nema, jer usamljenost je samo neshvaćenost sebe u tom trenutku.
Ili..
Sjetite se ove ilustracije.. i shvatite da svatko od nas je došao sam, otići će sam. Po putu se susrećemo, podržavamo ili raspravljamo, imamo teže ili lakše periode života, prolazimo kroz razne situacije. Ali ono što jedino imamo, ono što je jedino naše i što mi možemo aranžirati po vlastitoj volji.. je naša unutrašnjost. Kada shvatimo da je svijet oko nas ali da smo mi svoj vlastiti svijet. I onda kroz otvaranje prema sebi iznutra postanemo kao ta ilustracija..

Ako sada na taj način pogledate tu ilustraciju možda osjetite ugodu.. i onda se možda te ugode sjetite u trenucima kada vaš um priča.. i odlučite da nećete biti rob vlastitog uma već da ćete biti kralj/ica vlastite ugode iznutra..