Kada sam naišla na ovu ilustraciju podsjetila me na jedan „san“ koji sam imala prije puuuno godina. Tada nisam znala sve što znam danas. Probudila sam se sa osjećam da je to bila poruka, kao da mi je netko dao poruku. Nisam ga zapisala, prošlo je od tada puno vremena ali ga se sjećam jer je bio tako stvaran.
U tom snu nalazila sam se u nekom malom gradiću kojeg je „napala“ divovska zmija. Zmija je bila velika kao gradić, znači divovska. Svi su bježali i ona ih je gutala. U nekom trenutku ja sam „vidjela unutar sebe“ da s njom „upravlja“ neka osoba, neki „mađioničar“ i najednom sam „znala“ kako se mogu spasiti.
U jednom trenu našla sam se na nekom uglu dvije zgrade i neka žena je trčala u tom smjeru i ja sam znala da će zmija uskoro doći do nas. Zaustavila sam tu ženu i pokušala sam joj prenijeti kako će se spasiti. Ona me poslušala. A radilo se o slijedećem. Morao si potpuno ući u sebe i centrirati se. Kada ti zmija priđe, a zmijina glava velika je nekoliko metara i kada ta glava stane ispred tebe i počne te promatrati morao si ostati potpuno smiren i centriran. Znači potpuno.. ne odavati nikakve emocije i samo tako bez emocija i u miru stajati pred tom ogromnom glavom koja te promatra. Naravno lagano za reći, izazovno za napraviti jer da bi to napravio moraš biti u miru sa sobom.
Žena nije imala izbora jer je zmija došla i odlučila je poslušati. Tako smo na udaljenosti od par metara ona i ja stale i centrirale se. Zmijina ogromna glava prvo se pojavila pred ženom i stala je promatrati. Osjetila sam kako se žena trudi ali prolazili su trenuci i u njoj se podizao sve veći i veći strah, sve dok više nije izdržala i iz nje je počeo zračiti njezin strah, tog trena zmija ju je progutala.
Tada se zmijina glava okrenula prema meni i došla do mene. Bila je nevjerojatno velika, ta ogromna glava bila je visoka nekoliko metara i onda se samo naziralo tijelo koje iz glave dalje ide. Ja sam ostala smirena, centrirana.. zmija i ja smo se promatrale i kako smo se više promatrale tako sam ja sve više i više ulazila u mir.. to je neko vrijeme trajalo, ja sam u jednom trenutku shvatila da sam uspjela, da sam se zaštitila i tada sam se probudila. Bila sam pod dojmom shvaćajući da ovo nije san, da je ovo neka poruka. Bilo je tako stvarno.
Osjećala sam da je poruka jako simbolična i da zmija zapravo predstavlja unutarnju snagu. U smislu da to predstavlja susret sa unutarnjom snagom i da ako uspiješ ostati u svom miru, centriran unutar sebe, da te tvoja unutarnja snaga može podržati, vjerojatno i zaštititi. Ali ako ne progutat ćete.
Danas sa znanjem kojeg imam znam da je ta poruka osim toga pokazivala i kako se zaštiti u nekim sličnim situacijama koje su mi se tada dešavale, a na koje ja tada nisam imala sjećanje.
Kasnije sam često gledala kako se ljudi boje zmija i uvijek mi je dolazila misao da zmija simbolizira našu unutarnju snagu.

Imala sam kroz život dva fizička zanimljiva susreta sa zmijama. Prvi je bio u podnožju Velebita, jedan proplanak po kojem sam hodala, u trenutku dok sam zakoračila jedna jako dugačka i crna zmija prošla mi je između nogu i nastavila brzo juriti dalje. Ono što je bilo zanimljivo je da na tom proplanku nije bilo nikoga, inače tamo ljudi ne idu. Osoba koja je išla ispred mene je prošla i zmija je nakon toga prošla između mojih nogu. Nisam se uplašila, osjetila sam u tom trenutku da je to bila neka pozitivna poruka za mene, osjećala sam neku vrstu podrške, teško je opisati taj osjećaj. Bila je jako dugačka, tamna i kasnije sam istražila da je to neka vrsta na tom području, više se ne sjećam imena.

Drugi put je to bilo na Sljemenu, preko tjedna, isto nije bilo ljudi. Išla sam polako s noge na nogu po šljunčanom putu i jedna šarena zmija krenula je jako polagano iz žbunja preko puta na drugu stranu. Ono što je bilo zanimljivo je da se ponašala kao da me ne vidi. Ja sam bila u nekom meditativnom stanju. Kako mi je prišla, jer počela je prolaziti taman kada sam ja došla (također nije bilo ispred mene niti iza mene nikoga već duže vrijeme) tako sam ja lagano hodala uz nju (išla je polako) i promatrala je. Bila je jaaako lijepa, elegantna, tamna sa nekim šarenim dijelovima. Uopće se u tom trenutku nisam zapitala da li je otrovna, opasna, samo sam se divila ljepoti stvorenoga.. biću koje predivno i elegantno izgleda. To je trajalo i ja sam odlučila ostaviti je na miru i krenuti dalje. Upravo u tom trenutku ona me najednom osjetila, vidjela i ukopala se. Shvatila sam da me tek sada vidi. To je bilo baš ludo iskustvo. Kako sam se pomakla tako je brzo pobjegla u travu.. ne shvaćajući da sam barem minutu bila kraj nje promatrajući je. Tako da to je bilo slično iskustvo tom snu.. nije me vidjela jer sam ja u tom trenutku bila u svom centru. Tako je bilo i u snu, ta zmija vas nije mogla progutati ako ste vi ostali u miru i centrirani. Samo u snu je ta zmija bila opasna, a ova na Sljemenu, možda je, ne znam, ali ja sam ju vidjela kao predivno stvoreno biće.

Naša snaga je nevjerojatna. Ljepota stvorenoga je nevjerojatna. I kada mi počnemo živjeti svoju snagu ta ljepota je naša najveća zaštita.. kada počnemo vidjeti ljepotu u sebi, ljepotu u drugima.. kakvi god oni bili.
Sjetila sam se kako je Ena mislim govorila da u svima postoji ljubav, samo je pitanje da li ju prihvaćaju ili ne. To je nešto na čemu bi se moglo kontemplirati cijeli život, ta jedna izjava. I zapravo ovi trenuci koje sam vam opisala upravo pokazuju to.. kada smo mi u miru sa sobom, priznajemo svoju snagu i svoju ljubav, mi smo zaštićeni, na neki način i nevidljivi (na primjeru zmije sa Sljemena). Na taj način mi vidimo ljubav u drugima, pa čak i ako oni to ne vide u sebi u tom trenutku.
I upravo taj stav pomoći će nam dovući još više vibraciju najviših razina ovdje.. jer upravo to je razlog zašto smo došli, zapiknuti vibraciju najviših razina na planetu koja se transformira.