Ostao mi je u sjećanju jedan događaj.. u to vrijeme imala sam malu bebu i srela sam jednu osobu, u nevezanom razgovoru ta osoba me pitala što je ono što najviše cijenim u životu, trebala sam reći prvo što mi padne napamet.. rekla sam sloboda. Ta osoba je zatim rekla da kada tako pitamo ljude, ono prvo što kažu je ono što im najviše nedostaje. Razmišljala sam ako je to točno onda mi sloboda nedostaje zbog okolnosti, dani provedeni sa malom bebom, usput sam još pokušavala raditi, tako da je to vrijeme bilo pomalo hektično.
Kada sam naišla na ilustraciju koju vam ispod šaljem pomislila sam kako prva riječ koja mi dolazi kada vidim ilustraciju je – sloboda. Od onog događaja prošlo je preko 20 godina i razmišljala sam kada bi me netko sada pitao to isto pitanje, što je ono što najviše cijenim, odgovor bi bio isti – sloboda.
I pitala sam se osjećam li se slobodno.. moj život na van nije hektičan.. trebala bi se osjećati slobodno, zar ne? Odgovor je bio - ne osjećam se slobodno. Više nemam pritisak oko malog djeteta, sada imam pritisak oko svih odgovornosti koje osjećam na zadacima koje sprovodim. Prema vama na terenu, prema svima uokolo, prema svemu što sam uzela za zadatak, prema mom cjelokupnom postojanju koje vjeruje u izdanje ovdje na terenu. Sa svakim trenutkom kada mi netko od njih kaže kako dobro radim neki zadatak, kako je vrijeme da napravim nešto novo ili upoznam nekog novog, ja osjećam sve veću odgovornost. I moje izdanje ovdje ponovno ima osjećaj ne-slobode. 

Zapravo zanimljiv je koncept vezanosti koju mi napravimo unutar sebe. Stavimo si opterećenje sa stvarima koje naš um ovdje ne može razumjeti, jer naš um nastoji razmišljati linearno, jer je tako naučen. Pa se stalno moram izbacivati iz tog linearnog razmišljanja kako bi dobila širu perspektivu. Svaki put kada to uspijem napraviti osjetim zalet i entuzijazam, osjetim onaj polet koji me i doveo ovdje. I zapravo.. osjetim unutar sebe slobodu..
Ta sloboda ide iz shvaćanja da sve što postoji je ogromno.. ne pojmljivo.. i da ja kao svijest mogu putovati kroz tu ogromnost, mogu joj se diviti, mogu si dozvoliti i pogubiti se u tome, znajući da se uvijek mogu vratiti sebi. I kroz tu slobodu postojanja mogu odlučiti koji su moji idući koraci. Recimo mogu se odlučiti otići na teren na planetu Zemlju, kako bi sudjelovala u oslobađanju cijele jedne galaksije.. zar to nije sloboda.. i topredivna.. 

Gledam u tu ilustraciju i razmišljam kako jedino što se mijenja je moj koncept u umu. Kada vratim nazad sjećanje na hektičnost sebe kao mame koja nastoji preživjeti dan u tome sada vidim slobodu.. jer upravo ta hektičnost naučila me nečemu, naučila me da u sebi nosim snagu za tako nešto. Zapravo sloboda izbora dovela me u hektičnost tada i u hektičnost sada.. kako bi naučila da sloboda ide iz nas.. nevezano kakve su naše vanjske okolnosti mi smo ti koji odlučujemo osjećamo li slobodu unutar sebe ili ne.. 

Zadnjih nekoliko tjedana radim puno sa Istraživačem, on je znatiželjna osoba, sve ga zanima, često me ispituje kako se sa nečim osjećam. Pitam ga zašto me toliko ispituje kada znam da osjeti kako se osjećam, kaže zato jer želi čuti moje mišljenje, što ću reći. I onda si razmišljam.. zar to nije sloboda. I on i ja mogli smo odlučiti hoćemo li doći na ovakav teren ili ne. Ja sam odlučila da želim.. i sada slobodno hodam ovim terenom, po uzbrdicama i nizbrdicama, slobodno sam odlučila da želim ovo iskustvo. 

I zapravo jedino što mogu sada još odlučiti je želim li svaki novi trenutak živjeti u staroj navici, osjećajući ovaj svijet kao težak.. ili želim dopustiti svojoj unutarnjoj slobodi da me oslobodi starih navika.
Nova navika kaže – ja sam slobodno došla ovdje, kako bi dopustila mojoj unutarnjoj slobodi da se raširi, kako bi spoznala da ju nikada nisam izgubila, samo sam mislila da sam ju zametnula. Kako bi se sada, u ovom trenutku, veselila ovom iskustvu, kako bi sada dok ono traje shvatila koliko učim iz toga.. 

I na trenutak me prožme taj osjećaj.. onda dišem i osjećam ponos na sve nas ovdje po planeti. Zatim dođe idući trenutak kada se pitam gdje se kupuje karta za odavde.. kada ide prvi let :)). I tako trenutak zamjenjuje trenutak.
Jer navike su velike.. ali se trudim svaki dan podsjetiti da sam došla iz slobode osloboditi slobodu unutar sebe ovdje.. i da mi svakim danom ide sve bolje i bolje..  :) 

Želim vam puno slobode unutar vas, u vašem slobodnom i čistom prostoru, dok podižete svoju snagu i osjećate mekoću :)