Prolazite kroz svoje dane.. prolazite kroz svoje noći.. vi kao melodija..
Nekih dijelova se sjećate, nekih prisjećate, neke zaboravljate pa ponovno pronalazite..
Vi kao melodija..

A zatim ima trenutaka kada se sudarite sa ovim svijetom i svim što on nosi u sebi..
Sa svim slojevima ovih prostora, s događajima, osobama, bićima..
Sudarite se.. krvarite, previjate se u bolovima.. podliježete vlastitim strahovima..
I zatim više niste melodija.. vi postajete jedan ton..

Ton koji je glasan, ton koji izoliran iz vaše melodije više ne pruža harmoniju nego unutar vas
budi vašu vlastitu distorziju..
Vi kao jedan ton.. zaboravljate vlastitu melodiju.. predajući se tom jednom tonu unutar sebe..

A sada.. baš sada.. osjetite kako otpuštate taj jedan ton..
Kako ga vraćate njegovoj melodiji..
I kako melodiji dozvoljavate rasti..
Kako toj svojoj melodiji prepuštate sve svoje rane, svoje boli, sve svoje strahove..
Znajući da će ta vaša melodija sve to iscjeliti..

Nakon toga osjećate.. ponovno ste svoji..
I shvaćate da melodiju sastavljaju svi vaši tonovi i da nema potrebe prepuštati se jednom,
nema potrebe dozvoliti da vas jedan vaš ton zarobi..
A ako se to i desi.. vi znate.. unutar vas postoji vaša melodija.. ona postoji koliko i vi.. ona je neuništiva..
I ta melodija najmoćnije je iscjeljujuće sredstvo za vas..

Kada ju pustite.. kada joj se prepustite.. ona iz vas izvire.. ona vam pokazuje.. kako se živi, kako se preživljava.. kako se pada i nakon toga podiže.. kako se živi neuništivost.. sastavljena od svih vaših tonova.. sastavljena od vaše melodije..

‍