Emocije, kako sebe vidjeti na novi način

Emocije.. kako plivati / roniti, a da se ne utopimo..

Emocije su ono osnovno što živimo svaki dan, naš um može biti pretrpan s raznim informacijama, koje uspješno ili manje uspješno uspijemo kroz dan kategorizirati i odraditi.. nekih od njih se sjećamo do idućeg dana, puno toga zaboravimo.. ali emocije.. o emocije su te koje pamtimo, koje nas trigeriraju i koje nas voze po svakodnevici..

Ako ste došli do ovdje onda znate kako radimo.. radimo na vibracijama iz kojih se trigeriraju naše emocije i iz kojih onda kreću naše misli. Stoga emocije su ono u sredini što nas najviše boli, najviše muči, zbog čega možemo biti najviše sretni ili potonuti u mračne dubine naše ljudske prirode..

Zašto ljudske prirode? Zato što naša svijest zna tko je i zašto je ovdje.. naša ljudska priroda ima izazov i problem s ovim svijetom, s onim što nam se ne sviđa, što nas nervira, s čime se ne slažemo i što bi mijenjali. Ta ista naša ljudska priroda ima dane kada je potpuno prelivena ushitom sreće i onda vrlo brzo trenutke kada bi se zavukla u krevet, prekrila poplunom i nestala..

Kada iz naše svijesti gledamo našu ljudsku prirodu ponekad (vrlo često) nam se može činiti kao da imamo posla s razmaženim i nenaspavanim djetetom koje mijenja emocije i stanja svakih pet minuta, a mi to moramo trpjeti 🙂

Zbog toga radimo na sebi, na svojim vibracijama.. na sebi kao posljedici.. kako bi iz tog razmaženog i nenaspavanog djeteta koje zatim ima napadaj sreće pa je ponovno tužno pa umorno.. kako bi iz tog stanja izrasli u svoju svijest.. koja zna kako biti tužna, a da se pritom ne utopi u oceanu svojih emocija ili kako biti sretna, a da pritom ne izgubi sve niti svog života..

Ako bi gledali putovanje na kojem jesmo kao brda i doline rekli bi da se naš život sastoji od putovanja gore, dolje, gore, dolje.. i to je potpuno normalno.. mi nismo strojevi pa da se svaki dan i svaki trenutak osjećamo jednako.. mi kroz svoje emocije i svoje reakcije učimo, doživljavamo ovaj svijet, sebe i druge.. one su tu da nam pokažu gdje smo i kako se snalazimo u nekoj situaciji..

Ali shvaćajući dublje sebe, transformirajući svoje vibracije te prisjećajući se svoje energije mi više ne živimo na divljim kolima koja nas voze preko kamenčića.. ponekad tužni, ponekad sretni, ponekad pogubljeni u svemu tome.. mi priznajući svoje emocije klizimo kroz njih.. mi se ne gubimo u njima, mi se ne utapamo.. mi plivamo, ronimo, skačemo.. mi ih posjedujemo.. više ne posjeduju one nas, mi posjedujemo njih.. mi ih priznamo, mi ih se prisjećamo.. mi kroz njih živimo.. I u tom suživotu rastemo, krećući se srednjom linijom koja nas ne zanosi previše niti na jednu stranu.. kroz koju znamo kako izgleda tuga, kako zvuči plač, a kako smijeh, radost.. dopuštajući svakim trenutkom svjestan prolaz kroz sva stanja.. plivajući i roneći bez utapanja, drame i patetike..

Jer upravo utapanje, drama ili patetika.. nevezano jel ide u stranu tuge ili sreće, ono je što nas potpuno izbacuje iz kolosijeka.. tada gubimo sebe, svoj centar, tada nam treba vremena da bi ponovno došli do onog stanja kada unutar sebe osjećamo mir. Vrlo često nakon toga nismo svjesni koja je zapravo prilika za rast i učenje došla jer smo previše bili obuzeti našim burnim (unutarnjim ili vanjskim) izražavanjem emocija..

Naš cilj je znati se izraziti i prema sebi i drugima.. otvoriti se prema emocijama, osjetiti ih, priznati ih i naučiti živjeti u miru s njima.. kako bi nam kroz svakodnevicu pokazivali smjerove i kako bi mi iz svog mira znali naučiti prepoznati te smjerove. Cilj nam je doći do vlastitih dubina i vibracija, otkrivajući ih i prepoznavajući, transformirajući i slaveći.

Za početak imat ćemo pitanja, nakon toga vođenu meditaciju, tretman i manifestaciju / afirmaciju.

Pitanja:

Što ja mislim o svojim emocijama?

Kako se ja osjećam kada osjećam.. izazivaju li moje emocije unutar mene osjećaj ugode ili nelagode (misli se na bilo koju vrstu emocija u smislu kako se osjećate kada vas preplavi bilo koja vrsta emocija)

Da li bi ste za sebe rekli da ste emotivna osoba?

Kad bi sebe trebali opisati emotivno kroz nekoliko riječi koje bi to bile?

Osjećate li se ugodno kada svoje emocije (bilo koje vrste) iznosite pred drugima?

Osjećate li se ugodno kada drugi ljudi pokazuju svoje emocije (bilo koje vrste)?

Kao mali da li ste odrastali među ljudima koji su pokazivali svoje emocije lagano i otvoreno ili su ih skrivali?

Kroz život, od malena pa do ovog trenutka, više ste bili okruženi ljudima koji su otvoreno pokazivali svoje emocije (bilo koje vrste) ili su bili emotivno zatvoreni?

Osjećate li svoje emocije kao posljedicu koja je negdje duboko zakopana unutar vas ili kao posljedicu koja je rezultat ovog života (oboje je ali što osjećate više)?