Putovanje sa sviješću 2 – Uzemljenje vlastite svijesti
Nastavljamo dalje, danas smo na broju dva ovog ciklusa. Ja ću vam sada po uputama prenijeti što zapravo on / oni imaju za reći, onda će on voditi vježbu. Cijeli dio ovog ciklusa, ne znam koliki će biti je vezan za vježbanje vlastite energije. Pričala sam vam prošli put sve što sam prolazila, pa kada sam uspjela s njim kliknuti i s njim početi raditi, kada mi je on pokazao taj ciklus, to je ujedno i bio razlog zašto sam njemu rekla da ja nisam sigurna kako ćemo to prezentirati. Zato jer tko osjeti svoju energiju i može raditi sa svojom energijom bit će mu jasno, tko ne neće, to je bio moj komentar njemu, na što je on rekao, s njim telepatski komuniciram, on je rekao u smislu da se sve može i da zapravo nije poanta u tome.. ono što stalno i ponavljamo.. koliko vidite nego što se dešava u vama dok radite te vježbe. Tako da iako ova današnja vježba koju mi je on tek maloprije pokazao kako ćemo raditi i to ne sve, samo početak, je uveliko različita od prošli put, svaka vježba u ovom ciklusu je jednako vrijedna i jednako snažna i to je ono što on želi da vam ja svojim riječima prepričam, što on želi reći.
On kaže da.. sada vam prepričavam njega, a onda ću vam prenositi njega kada bude vježba, tako on traži. On kaže da kada se mi tu počnemo otvarati, da smo kao djeca. Pošto oni znaju s čim se vi susrećete unutar sebe dok ovo prolazite, kakva imate pitanja, kakve imate nedoumice itd. Tako kaže da se nakon prošle vježbe, smije se, kao proširilo se neko veselje, ali to veselje on pokazuje je bilo u dosta slučajeva dječje veselje i kao veselje u smislu juhu nešto se dešava, negdje idem, putujem, letim itd. Ja vam sada pokušavam njega dočarati, on ne priča ovako, ovo vam ja prepričavam. On je danas malo bolje raspoložen nego prošli put (zapravo nije bio tako ozbiljan), mislim drugačije pristupa tome. I uslijed toga što on kaže kao da se mnogima desilo to veselje, kao dječje veselje, juhu, juhu, fulana je poanta i zato ova danas vježba služi da vam usidri, da vam pomogne usidriti ono što se s prvom vježbom dešava. On sada mene ispravlja i kaže da on ne bi kao to tako prezentirao da je fulana poanta, nego da su mnogi od vas to shvatili na način koji ne vodi u dubinu. I on daje jednu simboličnu sliku koja izgleda kao jedan krug i on kaže da ta slika je nastavak na ono što su već drugi radili i prezentirali, a to je znači naša sfera postojanja i kaže da je nama prezentirano to tako kao krug, kao sfera s razlogom, ali on naglašava da je to simbolika.
Znači da zamislimo svako za sebe naše postojanje kao tu sferu i svako naše tijelo koje koristimo, bez obzira kakvog je oblika i u kojoj gustoći postojanja je kao to neko vozilo koje naša svijest uzme. I onda su to nastavci na tu sferu, nešto slično već su drugi govorili pa se on na to nadovezuje jer kaže da je ok ta slika. I onda možemo zamisliti sebe kao svoju svijest, kao tu sferu koja ima puno takvih nastavaka na sebi koji su fizička tijela. I kada mi izaberemo, a uvijek svjesno biramo fizičko tijelo, sada govorimo o inkarnacijskim ciklusima, mi izaberemo gdje ćemo se inkarnirati, izaberemo vrstu tijela i izaberemo parametre tijela. I onda proživimo taj život, u toj slici naša svijest se usiše djelomično u to tijelo, proživi taj život, onda tijelo se raspadne, dezintegrira i svijest se izvuče iz tog tijela i sa sobom povuče, ono što znamo, iskustva iz tog života. I onda se to dešava puno puta i zapravo naša svijest, to što znamo, raste i razvija se u tome svemu. I onda dolazimo do sada nas, bez obzira da li ste direktno u inkarnacijskom ciklusu ili ste u programu, princip je isti. I sada zamislite kako ste samo jedan takav nastavak na svojoj sferi postojanja i s razlogom ste izabrali tijelo s određenim parametrima. Neki su izabrali tijelo, iskustvo full otvorenosti, neki su izabrali tijelo, iskustvo zatvorenosti. Mogli ste doći kroz program, došli ste direktno na zadatak i iz nekog razloga mogli ste izabrati full zatvorenost, postoji razlog, svaka priča je jedinstvena. Bez obzira što ste izabrali, vi ste usisali unutar sebe dio svoje svijesti. Ovo sada govorimo u toj simbolici jer ovo je vezano za vježbu koju ćemo raditi pa ovo služi zapravo kao uvod u vježbu, da razumijete jer vježba se nema puno šta pričati.
Znači usisali ste dio svoje svijesti unutar sebe i što se dešava, mi sada svi sjedimo on pokazuje znači u svom fizičkom tijelu i počinjemo se buditi i počinjemo ono što smo radili znači prošli put, recimo putovati sa sviješću, vježbati takve stvari. Poanta je da se to i dalje dešava unutar tog vašeg tijela. Znači da ne doživljavate sebe kao tijelo koje je spojeno sa svojom sviješću i onda vi zapravo nekuda idete, kao što smo išli prošli put. I kao to je poanta, sada ćete vi nekuda ići, nekuda ćete putovati, ponovo ćete se sjećati itd. Onoliko koliko se trebate sjetiti u procesu, to je sve lagani proces s razlogom i koliko trebate negdje ići su stvari koje se dešavaju spontano. To nisu stvari koje se forsiraju iz vaše osobnosti, iz vaše želje da se to desi, to su stvari koje se dešavaju spontano. Ono što svatko treba forsirati, pod navodnicima forsirati ali on kaže da sam izabrala dobru riječ po energiji, ono što svatko treba forsirati iz osobnosti je što više usisavati svoju svijest ovdje u tijelo i zbog toga je vježba zadnji put završila tako da je svijest donesena u tijelo. Ali bez obzira što je tako završila, puno vas je ostalo u toj želji da se nekuda ide i da se nešto dešava. Sada samo moram umetnuti ovo kaže, ja vama prezentiram stvari koje se meni dešavaju jer vam trebam prenijeti neke informacije i to može izgledati zabavno, ali ja većinu vremena provodim u vježbama. Ja kada odradim neki zadatak s bilo kim od njih, ako trebam neki kontakt, kada taj zadatak prođe, oni svi mene vraćaju na mene, jer oni svi žele da ja ovdje probudim svoju najvišu razinu svijesti. Može ispasti kao da ja ne znam što radim po cijele dane, zapravo najviše radim vježbe po cijele dane, to je on htio da vam kažem.
I kada vi doživljavate sebe, znači doživljavate.. ok govorit ću sada u prvom licu jer mi je teško, imam njega koji mi daje input i teško mi je to uopće prevoditi u riječi pa ću govoriti u prvom licu. Znači ja sada imam svoje fizičko tijelo, došla sam kroz program, nije bitno ali ovo je moje fizičko tijelo ovdje sada. I ja imam tu sferu kako je opisana simbolično. I zapravo postavlja se pitanje tko sam ja. Ja sam zapravo ta sfera, znači ja sam ta svijest koja svoje postojanje promatra iz ovog sada tijela, ovog sada tijela koje priča. Kada se ja počnem buditi, ja počinjem osvještavati sebe kao svijest. I onda s obzirom na moja dosadašnja iskustva, moje sposobnosti sakupljene po raznim iskustvima i raznim razinama i raznim životima, što je ujedno i razlog zašto sam došla na ovaj zadatak, ja počinjem osvještavati sebe kao svijest. I ja kao svijest, svjesna sebe kao svijesti mogu otići u život koji mi treba, recimo to tako, znači mogu ako mi treba sjećanje na neku inkarnaciju, mogu otići u inkarnaciju, ako mi treba kao prošli put u tu trenutnu inkarnaciju, mogu otići tamo, mogu otići na najvišu razinu, mogu otići bilo gdje. Ali što zapravo čini mene? Ta svijest, ja sam prvenstveno svijest. Ovo tijelo, neko prošlo tijelo, ono tijelo u hibernaciji, bilo koje tijelo su samo produžeci moje svijesti. I oni su vrijedni zato jer daju mogućnost da moja svijest živi različita iskustva. I ta tijela su različita, znači ovisno gdje se inkarniram imam tijelo određenog oblika koje ima određene sposobnosti. Znači ako sam inkarnirana na višoj razini i imam genetski naprednije tijelo, a već moja sama svijest ima puno iskustva, naravno da ću kroz to tijelo moći raditi puno više stvari nego što recimo s ovim tijelom mogu koje je kao što znamo zakinuto, na niskoj razini postojanja, rođeno u ratu. Ali moja svijest je i dalje ista, radi se samo o tome što tamo vozim Ferrarija, ovdje Fičeka, recimo to tako, ali i dalje to vozim ja. I kada moja svijest odluči da je ovoga dosta i ostavim ovo tijelo, sve što sam radila kroz ovo tijelo utkat će se u sposobnosti moje svijesti, odnosno u iskustvo moje svijesti. Tako da zapravo mene ne čine moja tijela i moje sposobnosti koje imam u tim tijelima jer to su samo alati koji mogu biti napredniji ili manje napredniji, ovisno o okolnostima, ja sam svijest. Postoji samo jedna moja svijest, kada se mi počnemo buditi ili kada smo rođeni na višim razinama gdje nema zaborava, mi smo svjesni toga, mi smo svjesni da smo mi jedna svijest. Ne doživljavamo to tako kao sferu i tako dalje, ovo je simbolično nama prikazano, doživljavamo tada na drugi način, ali poanta je da smo svjesni sebe. I ako ja sada gledam sebe ovdje, znači kao ovo vozilo i počnem se buditi, meni nije moguće zbog Fičeka kojeg vozim probuditi sve svoje sposobnosti. Zato jer ne mogu ih iskoristiti kroz ovo tijelo, pa mi ni ne trebaju. Ali treba mi podizanje svoje vlastite vibracije i taj proces buđenja. Opet ne treba mi samo da se prisjetim svoje najviše razine, jer to je ono što smo već pričali, onda samo možete osjetiti sebe kao svjetlo, trebaju mi i konkretna sjećanja. I taj proces ne ide na način da ga ja kao Maja, ime ovog tijela dizajniram i da ja kao Maja, ime ovog tijela i mozak ovaj odlučujem, što ću ja, koliko meni treba, što ću s tim. To ide tako da ja kao Maja u tom procesu buđenja koji eto kod mene traje 30 godina, polagano shvaćam da ja nisam samo ovo tijelo pa su to procesi, da nisam samo ovo ime i da kroz to dam povjerenje sebi kao svijesti koja odlučuje koliko ću se ja probuditi i što meni treba.
To je sam početak, gdje ja znači dam povjerenje svojoj svijesti, zato jer ju promatram iz pozicije Maje. Onda prolazi vrijeme, prolaze godine i počinje onda ova zadnja faza buđenja gdje ja, pošto mi se miču neke stvari, počinjem se prisjećati, počinjem se buditi i počinjem se prisjećati sebe iz te moje original inkarnacije, počinjem se prisjećati još nekih stvari. I to možete razmišljati kao da prestajem gledati svoju svijest iz pozicije Maje i počinjem biti samo svoja svijest. Ali na način da nisam samo svjetlo koje pulsira, nego počinjem u toj svojoj svijesti biti svjesna drugih stvari, što znači da mogu onda otići u neki drugi svoj oblik i prisjećati se ili prošlosti ili trenutnosti itd. I zapravo ja to ne radim kao Maja, ja to onda radim kao svoja svijest i to je proces. I taj cijeli proces ide kroz vježbanje, vježbanje, vježbanje s energijom. I zbog toga je rečeno, sada što je on rekao, da vam fascinacija time.. znači što se dešava, ako vi radite prošlu vježbu na način da kažete.. ponovno ću govoriti u prvom licu.. kažem ok ovo sam ja, ovo je moje tijelo, ovo sam ja kao Maja, to je to, ja sam Maja i sada ću ja putovati sa svojom sviješću negdje i vraćati se nazad i onda ću reći ovo su moji neki drugi dijelovi koji su napredniji ili ovo su moja druga tijela koja su naprednija i ovo je moja viša svijest. Znači promatrat ću iz pozicije Maje i to me zapravo razdvaja. Možete krenuti na taj način jer teško da ćete iz prve uspjeti, osim ako već niste radili prije takve stvari, ali znači da ideju dobijete što radite, to je ono što smo radili prošli put. Ali poanta je zapravo da vi shvatite da ste to sve vi, znači da postojite samo vi kao svijest. Jednostavno vi kao svijest u početku možete biti svjesni samo jedne knjige unutar sebe i onda vi kao svijest možete biti svjesni petsto knjiga unutar sebe i moći ih istovremeno čitati ili ako postojite negdje istovremeno tamo otići. Znači to je samo ideja koji je proces, ali ste to i dalje vi. Tako da probajte se ne fascinirati s putovanjem sa sviješću, to je poanta koju vam on želi reći, nemojte se fascinirati s tim. Jer ono što vam svi govore i ono što meni govore već godinama, naš zadatak je spustiti našu najvišu razinu svijesti ovdje, to je ono što ćemo danas raditi. Svako putovanje, svaka vježba, svaki kontakt služi da bi se mi rastvorili, da bi dobili ideju, ali u konačnici uvijek završavamo unutar sebe sa spuštanjem svijesti unutar sebe, da osjetite zapravo tu svoju sferu postojanja i da možete biti fizički u ovom tijelu prisutni, znači budni, a sa svojom sviješću pomicati se po svom postojanju. I onda je to zapravo putovanje sa sviješću gdje vi ne morate niti zatvarati oči, niti padati u neku duboku meditaciju nego možete jednostavno sa svojom sviješću svašta. I to je proces koji ne može i ne smije biti ubrzan, ali vam se danas daje ideja i vjerojatno ćete više puta ovo morati poslušati (pročitati) jer je zapravo jako teško objašnjivo, u puno je simbolike stavljeno i zato sam ja njemu i rekla na početku da ja mislim da puno vas to neće shvatiti, ali on je rekao i sada se ponovno smije i kaže da ponavlja da je to ideja, kroz vježbanje, kroz osjećaj.
To me sada podsjetilo na QiGong, kada sam prvi put počela raditi QiGong pratila sam upute kako se to radi i tek sada nakon što radim već neko vrijeme uspijem uhvatiti taj pokret koji je potreban, tu seriju pokreta radim već ne znam koliko ali onda na trenutke uspijem uhvatiti taj energetski pokret unutar sebe, puno, puno vježbanja gdje zapravo počnete se pretakati u tu svoju energiju. Vježbanje fizičkog tijela na takav način je isto proces koji vas vodi u dubinu i nije svaki put isto. Isto tako i ove vježbe, gdje vježbate s vlastitom energijom je puno, puno truda potrebno, jako puno truda, ali je ideja bitna.
Ono što vi jedino trebate je shvatiti da ultimativni cilj svih nas je da možete stajati i biti budni u fizičkom tijelu i biti svjesni neke više razine, a ovdje u fizičkom tijelu. Tako da kad vježbate prvu vježbu i ne znam što će još biti nakon ovoga, to sve služi ponovo ovome. Mi nismo došli tu zato da bi ponovno bježali doma ili ne znam gdje, mi smo došli tu na teren zato da bi to spustili tu. Tako da kada radite neku vježbu i onda vam se počnu otvarati stvari, cijela poanta je da to tu spustite, u sebe i da budete svjesni da ste to sve vi, cijelo vrijeme ste to sve vi.
To mi je već rekao maloprije da želi da vam to kažem pa mi sada ponavlja, ja sam izabrala ovo sada moje bivanje na način zapravo dosta velike otvorenosti. Jedan događaj ću vam ispričati koji je zapravo smiješan, ali mi onda nije bio smiješan. Imala sam nekakvih pet godina i vozila sam se s mamom i tatom u autu na zadnjem sjedalu, to je bilo prije 43 godine, auti su išli sporije, vozili smo se po autoputu i bili su oni stupići svako toliko na autoputu. I ja sam sjedila iza, sjećam se toga kao dan danas, to je možda najjača memorija iz mog djetinjstva. Ja se ne sjećam baš tog svog predjela života, ali se sjećam tada, nekih pet godina sam imala, ja sam znala sa svojom energijom manipulirati, znala sam da mogu pokretati svoje fizičko tijelo i znala sam da mogu pokretati svoje energetsko tijelo, to mi je bilo prirodno. I bilo mi je dosadno, sjedila sam iza i u jednom trenutku sam počela iz dosade sa svojim energetskim tijelom između stupića trčati, onako kao da trčim uz auto, kao da sam se rastegnula i trčim uz auto i idem između stupića (svaki korak je između dva stupića). I to sam radila neko vrijeme, onda sam se s tim svojim energetskim tijelom kao spotakla i nekako zakačila za taj stupić i auto je krenuo dalje s mojim fizičkim tijelom, a ja sam počela osjećati da se moje energetsko tijelo rasteže po cesti i uhvatila me panika. Jer kada osjećate svoje energetsko tijelo isto ga osjećate kao fizičko i to vam je kao da vam se jedno tijelo počne rastezati i auto ide i to se dešava i mene je užasno strah uhvatio i od te panike nisam mogla nikako osloboditi to energetsko tijelo i pokušavala sam, pokušavala sam i u nekom trenutku iz te cijele panike sam uspjela i samo sam se skupila u tijelo. I sjećam se tada dvije emocije, prva je bila samo diši, diši, slučajno da ne bi se više nigdje rastegnula, samo sam se skupila u fizičko tijelo i mirovala i drugo znala sam da ne smijem ništa reći mami i tati, to je sjećanje koje mi je ostalo. S obzirom da sam se sjetila svojih sposobnosti i sve što radim, danas znam da zapravo odrastanje i život općenito na taj način otvorenosti nosi jako puno izazova i jako puno problema. Jer za razliku od moje originalne inkarnacije, gdje sam full otvorena i imam jako razvijeno tijelo i rođena sam u porodici gdje sam odmalena odgajana za tu otvorenost, ovdje sam u tijelu koje je ograničeno, s gomilom napada i problemima koje sam imala u odrastanju kojih pola nisam bila niti svjesna, u ovom cijelom kaosu. Zapravo sve moje sposobnosti koje ja sada koristim da bih radila ovo što radim su meni jako, jako otežale život. A da ne kažem da sam često mislila da ću poludjeti ili da skrećem s uma i tako dalje. Tako da neki od vas često kažu joj kako je super biti otvoren, ja nisam otvorena ili nisam otvoren, ali sve ima svoj razlog i sve ima svoju cijenu. I danas moj život je jako oblikovan s tom otvorenošću.
Tako da prihvatite sebe takve kakvi jeste i prihvatite da neke stvari koje kroz djetinjstvo ako imate neka sjećanja ili kroz odrastanje ste možda gledali kao loše.. recimo jedan primjer. Ja se sjećam tamo negdje tinejdžerskog doba, početak dvadesetih, tamo oko faksa, negdje oko dvadesete, pogotovo mi je to na faksu bilo izraženo kada sam imala ispite. Ja se sjećam da sam mogla doći u prostoriju i osjetila sam da natprosječno brzo mogu iščitati sve u toj prostoriji, ljude, atmosferu, što se desilo. Skužila sam da puno, puno brže nego ostali mogu pokupiti sve oko sebe. Ali kada bi zajedno učili za ispit ili kada bi morala, to danas shvaćam, full se koncentrirati u svoje fizičko tijelo, full upotrijebiti svoj mozak, uvijek sam bila ona koja je naučila za ispit tri dana prije, tri dana nakon toga ja sam već sve zaboravila. I vrlo često mi je to rušilo samopouzdanje, nisam gledala ono što mogu dobro jer je to bilo neopipljivo i nije bilo uvriježeno u društvu, nego sam smatrala kako ne mogu tak zapamti stvari, a istovremeno mogu čuda neka, totalno mi to nije bilo jasno. Danas znam svoju priču, zašto sam izabrala ovakvo tijelo, takvo odrastanje, sve mi je to jasno, ali mi tada naravno opće ništa nije bilo jasno.
Tako da probajte prihvatiti sebe.. jer kada sebi ili nekom drugom ili meni pišete da vi ne vidite, da vi ne čujete, probajte ne izjavljivati takve stvari kao nešto loše. Ili ako smatrate sebe otvorenima probajte to ne gledati kao nešto dobro, u smislu nemojte stavljati to kao zatvorenost je loša, otvorenost je dobra, nego probajte samo gledati sebe. Vi ste jedinica postojanja, bez uspoređivanja s drugima i kao takvi ste savršeni, sa svim svojim komponentama, sa svim što je unutar vas, takvi ste savršeni. Isto kao što su savršeni svi drugi oko vas. I tek s tim potpunim prihvaćanjem sebe možete se izvući iz te neke identifikacije s ovom ulogom koju živite.
Jer to smo pričali, identifikacija s tom ulogom je zapravo najveći problem. Ja da sam tada imala znanje koje imam danas, ja bi tada to prihvatila i vjerojatno bi mogla puno lakše zapamtiti možda stvari za ispit zato jer bi znala da funkcioniram u totalno drugačije modu. Ovako sam ja sebi pritisak radila, kao zašto ne možeš to zapamtiti, a istovremeno kužim da mogu ono što drugi ne mogu u tom trenutku. Jednostavno sami sebe s tim stišćete. Jer mi smo svi stalno u promjeni, stalno, ja danas mogu s njim, sada govorim ja ali će on raditi vježbu, ja danas mogu s njim potpuno drugačije funkcionirati, prošlo je samo dva tjedna. Isključivo sam radila dva tjedna vježbe, neke vježbe koje mi je on dao za mene, za neko usklađivanje ali sam radila vježbe. Znači nije da sam ja otišla kod njega i dva tjedna bila kraj njega i sada smo on i ja u boljoj komunikaciji, nije poanta u tome. Poanta je u tome što sam ja u dva tjedna uspjela više probuditi svoju svijest ovdje u ovom tijelu. To je ono što sam prošla dva tjedna imala problem pa sam se morala vraćati u ovo svoje drugo tijelo, pa opet spustiti ovdje u tijelo. Uspjela sam probiti da mi ne bude toliko teško kada je pored mene neka viša razina vibracije, odnosno kada sam u kontaktu ili da mi ne bude toliko teško kada moja vlastita viša razina spusti se u ovo tijelo. Ali isključivo kroz vježbe, kada putujete sa sviješću to je vježba i kada se prisjećate to su stvari koje vam se počnu dešavati prirodno. Vi možete reći iz svoje osobnosti sada koju živite, možete reći ok ja to želim, ali nemojte stvarati želju ovog tijela. Vi to želite i želite na ovaj način i želite ovako jer vam se to čini fora, zato jer ste evo čuli mene ili nekog drugog ili nešto pročitali. Nemojte si to raditi zato jer se zatvarate s tim, gledajte to kao lepezu šarolikosti, svi smo različiti. Neka vam to bude zanimljivo ali nemojte se uspoređivati s nikim zato jer ste vi jedinstveni i svi vaši parametri su upravo takvi s razlogom, nisu niti bolji ni lošiji od drugih, baš su takvi savršeni i s tim zapravo vi počinjete se opuštati.
Jer ako vi kažete mene iznutra vuče da radim Kutak i mene iznutra vuče da radim ovu vježbu ili ovaj tretman ili štogod i vi poslušate taj osjećaj iznutra, onda sve kako se vi osjećate, sve što se vama dešava pritom, sve kako se vi osjećate nakon toga je super. Nemojte ni imati onda u sebi joj ali ne vidim i ne čujem, a sada već toliko radim, nemojte si to raditi. Tako kako se vi osjećate je super jer vi ste znači poslali u svoju sferu iz ovog tijela namjeru, rekli ste može. I to se dešava na način koji je za vas dobar. Postoji razlog zašto u tri dana se ne probudimo, zato jer bi poludili. To sam već rekla da buđenje je izuzetno sam za sebe naporan proces i postoji puno faza. Jedna stvar je ta da nemojte reći za sebe da nešto ne možete i druga stvar, ona suprotna krajnost, ako možete nemojte se ufuravati onda iz ove osobnosti, nemojte raditi priče da bi vi sada iz ove osobnosti ovo ili išli tamo ili radili ovako ili radili onako jer onda zapravo izlazite van iz svog tijela i ako ste otvoreni mogu vam se desiti putovanja i mogu vam se desiti susreti ali ne spuštate to unutar sebe. Tako da probajte ako ste otvoreni, ako imate te sposobnosti jer ste si tako zapisali za ovo tijelo, onda samim tim što kažete „da“ svom vlastitom buđenju i samim tim što počinjete svoju svijest širiti unutar sebe, to će se početi dešavati. Susreti koje trebate imati će se desiti, putovanja ako ih trebate imati će se desiti. I ako probate tako vidjet ćete razliku, znači uvijek ostanite unutar sebe. Zato je prva vježba prošli put kada je rađena završila u našem fizičkom tijelu.
Samo da se ponovo spojim s njim. On.. sada ću vam u riječi staviti što je poslao da vam kažem.. reci im da su svi divni i prekrasni. On šalje opet tu informaciju, to što sam vam sada rekla, da ste savršeni onakvi kakvi jeste i to je početna točka od koje trebate ići. On sada kaže kada shvatite da ste divni i prekrasni, to je odmah ovako pokazuje kao cvijet se rastvara i zapravo vi se budite iznutra. Ali da, sada ćemo raditi, sada ću se ja ponovo spojiti s njim, baš ću vam njega prenositi, radit ćemo tu vježbu.
Ovo je još htio da vam kažem. On kaže kao što smo prošli put radili svi, snaga ove vježbe je zapravo u tom zajedničkom što radimo, znači radimo grupno i rade oni s nama, veća grupa radi s nama i cijela poanta je da se stvori zapravo takvo polje koje vam može pomoći da onda vi iznutra aktivirate sebe više. Znači nije da ta energija izvana vas aktivira nego vam jednostavno polje veće vibracije i osobe koje rade isto što i vi pomogne da se aktivirate iznutra. I on to sada kaže zato što želi reći da će danas biti manje riječi, manje uputa nego prošli put, bit će kao duže pauze bez govora. Bit će uputa pa će biti duža pauza jer je poanta zapravo da iznutra to radite, to što će on reći i da što više osjećate. I radite nakon danas tu vježbu npr. par dana, tjedan dana i onda probajte kombinirati, možete kombinirati prvu i drugu vježbu, točno da osjetite kako u prvoj vježbi zapravo više posvještavate tu svoju kuglu postojanja, a u drugoj vježbi koju ćemo sada raditi usidrite sebe kao najvišu razinu svijesti ovdje.
Problem je što mi imamo, pogotovo u hrvatskom jeziku, imamo jako puno riječi koje nas razdvajaju, ajmo to tako reći i jako puno gledamo ja, ono, mi, vi, znači jako puno se razdvajamo zapravo. A kada on prenosi što bi ja vama trebala reći, toga nema. Jer kada on prenese onda se osjeća ta neka punina, on kada prenese ovo je vaša kugla postojanja i vi ju gledate iz tijela, a zapravo trebate postati svjesni vaše kugle postojanja, kad on to telepatski kaže i onda obično uz njega se osjeti i energija, to se osjeti ta neka punina zapravo. A onda kada ja to tu stavim u riječi, naše riječi razdvajaju nas ponovo na kuglu postojanja i na nas, tako da cijela poanta je u onom kako sam vam ja sada rekla da radim QiGong par godina, a tek u ovom periodu i ne svaki dan, tu i tamo uspijem shvatiti zapravo poantu tog pokreta. Zato jer ga više ne radim iz glave i zato jer ovisno kako mi je tijelo u tom trenutku uspijem ga napraviti. Znači samo ponavljanje, ponavljanje, gdje ja počinjem biti svjesna svojih mišića, svog pokreta na neki drugačiji način. Ista vam je stvar s energijom, to vam mogu reći iz iskustva zato jer kažem vam da imam svjesnost fizičkog tijela i energetskog tijela odmalena i zapravo kada pokrećete svoje energetsko tijelo ili kada putujete svjesno sa svijesti isti vam je osjećaj. Kada sa svjesnošću putujete negdje i dođete negdje ako ste full kao svijest isto hodate, isto se krećete, isti vam je osjećaj. Tako da probajte što više osjećati, probajte ponavljati i probajte se vraćati na ovo da ste savršeni, da se nikada ne uspoređujete s nikim, da ne mislite da ste bolji ili lošiji od onoga što treba biti jer ne postoji ono što treba biti, vi ste upravo ono što treba biti, svatko od vas. Ne postoji nešto što bi trebalo biti ili kako bi trebalo biti pa vi sada težite tome, ne. Ili ste natprosječno dobri pa mislite da ste bolji od prosjeka, ne, jer svatko od nas je potpuno savršen takav kakav je i ne mora biti nimalo sličan nekom drugom. Nemojte ići u dolje i nemojte ići u ego. Ako odete u ego, to su vam vrata zatvorena, to znajte i onda će vam se nesvijest prikrpat, tako da pazite jako na sebe. Došli ste ovdje zato jer ste snažni, sposobnosti imate s razlogom ovakve ili onakve i one su upravo savršene.
27.10. 2022. Zoom
Nastavljamo dalje, danas smo na broju dva ovog ciklusa. Ja ću vam sada po uputama prenijeti što zapravo on / oni imaju za reći, onda će on voditi vježbu. Cijeli dio ovog ciklusa, ne znam koliki će biti je vezan za vježbanje vlastite energije. Pričala sam vam prošli put sve što sam prolazila, pa kada sam uspjela s njim kliknuti i s njim početi raditi, kada mi je on pokazao taj ciklus, to je ujedno i bio razlog zašto sam njemu rekla da ja nisam sigurna kako ćemo to prezentirati. Zato jer tko osjeti svoju energiju i može raditi sa svojom energijom bit će mu jasno, tko ne neće, to je bio moj komentar njemu, na što je on rekao, s njim telepatski komuniciram, on je rekao u smislu da se sve može i da zapravo nije poanta u tome.. ono što stalno i ponavljamo.. koliko vidite nego što se dešava u vama dok radite te vježbe. Tako da iako ova današnja vježba koju mi je on tek maloprije pokazao kako ćemo raditi i to ne sve, samo početak, je uveliko različita od prošli put, svaka vježba u ovom ciklusu je jednako vrijedna i jednako snažna i to je ono što on želi da vam ja svojim riječima prepričam, što on želi reći.
On kaže da.. sada vam prepričavam njega, a onda ću vam prenositi njega kada bude vježba, tako on traži. On kaže da kada se mi tu počnemo otvarati, da smo kao djeca. Pošto oni znaju s čim se vi susrećete unutar sebe dok ovo prolazite, kakva imate pitanja, kakve imate nedoumice itd. Tako kaže da se nakon prošle vježbe, smije se, kao proširilo se neko veselje, ali to veselje on pokazuje je bilo u dosta slučajeva dječje veselje i kao veselje u smislu juhu nešto se dešava, negdje idem, putujem, letim itd. Ja vam sada pokušavam njega dočarati, on ne priča ovako, ovo vam ja prepričavam. On je danas malo bolje raspoložen nego prošli put (zapravo nije bio tako ozbiljan), mislim drugačije pristupa tome. I uslijed toga što on kaže kao da se mnogima desilo to veselje, kao dječje veselje, juhu, juhu, fulana je poanta i zato ova danas vježba služi da vam usidri, da vam pomogne usidriti ono što se s prvom vježbom dešava. On sada mene ispravlja i kaže da on ne bi kao to tako prezentirao da je fulana poanta, nego da su mnogi od vas to shvatili na način koji ne vodi u dubinu. I on daje jednu simboličnu sliku koja izgleda kao jedan krug i on kaže da ta slika je nastavak na ono što su već drugi radili i prezentirali, a to je znači naša sfera postojanja i kaže da je nama prezentirano to tako kao krug, kao sfera s razlogom, ali on naglašava da je to simbolika.
Znači da zamislimo svako za sebe naše postojanje kao tu sferu i svako naše tijelo koje koristimo, bez obzira kakvog je oblika i u kojoj gustoći postojanja je kao to neko vozilo koje naša svijest uzme. I onda su to nastavci na tu sferu, nešto slično već su drugi govorili pa se on na to nadovezuje jer kaže da je ok ta slika. I onda možemo zamisliti sebe kao svoju svijest, kao tu sferu koja ima puno takvih nastavaka na sebi koji su fizička tijela. I kada mi izaberemo, a uvijek svjesno biramo fizičko tijelo, sada govorimo o inkarnacijskim ciklusima, mi izaberemo gdje ćemo se inkarnirati, izaberemo vrstu tijela i izaberemo parametre tijela. I onda proživimo taj život, u toj slici naša svijest se usiše djelomično u to tijelo, proživi taj život, onda tijelo se raspadne, dezintegrira i svijest se izvuče iz tog tijela i sa sobom povuče, ono što znamo, iskustva iz tog života. I onda se to dešava puno puta i zapravo naša svijest, to što znamo, raste i razvija se u tome svemu. I onda dolazimo do sada nas, bez obzira da li ste direktno u inkarnacijskom ciklusu ili ste u programu, princip je isti. I sada zamislite kako ste samo jedan takav nastavak na svojoj sferi postojanja i s razlogom ste izabrali tijelo s određenim parametrima. Neki su izabrali tijelo, iskustvo full otvorenosti, neki su izabrali tijelo, iskustvo zatvorenosti. Mogli ste doći kroz program, došli ste direktno na zadatak i iz nekog razloga mogli ste izabrati full zatvorenost, postoji razlog, svaka priča je jedinstvena. Bez obzira što ste izabrali, vi ste usisali unutar sebe dio svoje svijesti. Ovo sada govorimo u toj simbolici jer ovo je vezano za vježbu koju ćemo raditi pa ovo služi zapravo kao uvod u vježbu, da razumijete jer vježba se nema puno šta pričati.
Znači usisali ste dio svoje svijesti unutar sebe i što se dešava, mi sada svi sjedimo on pokazuje znači u svom fizičkom tijelu i počinjemo se buditi i počinjemo ono što smo radili znači prošli put, recimo putovati sa sviješću, vježbati takve stvari. Poanta je da se to i dalje dešava unutar tog vašeg tijela. Znači da ne doživljavate sebe kao tijelo koje je spojeno sa svojom sviješću i onda vi zapravo nekuda idete, kao što smo išli prošli put. I kao to je poanta, sada ćete vi nekuda ići, nekuda ćete putovati, ponovo ćete se sjećati itd. Onoliko koliko se trebate sjetiti u procesu, to je sve lagani proces s razlogom i koliko trebate negdje ići su stvari koje se dešavaju spontano. To nisu stvari koje se forsiraju iz vaše osobnosti, iz vaše želje da se to desi, to su stvari koje se dešavaju spontano. Ono što svatko treba forsirati, pod navodnicima forsirati ali on kaže da sam izabrala dobru riječ po energiji, ono što svatko treba forsirati iz osobnosti je što više usisavati svoju svijest ovdje u tijelo i zbog toga je vježba zadnji put završila tako da je svijest donesena u tijelo. Ali bez obzira što je tako završila, puno vas je ostalo u toj želji da se nekuda ide i da se nešto dešava. Sada samo moram umetnuti ovo kaže, ja vama prezentiram stvari koje se meni dešavaju jer vam trebam prenijeti neke informacije i to može izgledati zabavno, ali ja većinu vremena provodim u vježbama. Ja kada odradim neki zadatak s bilo kim od njih, ako trebam neki kontakt, kada taj zadatak prođe, oni svi mene vraćaju na mene, jer oni svi žele da ja ovdje probudim svoju najvišu razinu svijesti. Može ispasti kao da ja ne znam što radim po cijele dane, zapravo najviše radim vježbe po cijele dane, to je on htio da vam kažem.
I kada vi doživljavate sebe, znači doživljavate.. ok govorit ću sada u prvom licu jer mi je teško, imam njega koji mi daje input i teško mi je to uopće prevoditi u riječi pa ću govoriti u prvom licu. Znači ja sada imam svoje fizičko tijelo, došla sam kroz program, nije bitno ali ovo je moje fizičko tijelo ovdje sada. I ja imam tu sferu kako je opisana simbolično. I zapravo postavlja se pitanje tko sam ja. Ja sam zapravo ta sfera, znači ja sam ta svijest koja svoje postojanje promatra iz ovog sada tijela, ovog sada tijela koje priča. Kada se ja počnem buditi, ja počinjem osvještavati sebe kao svijest. I onda s obzirom na moja dosadašnja iskustva, moje sposobnosti sakupljene po raznim iskustvima i raznim razinama i raznim životima, što je ujedno i razlog zašto sam došla na ovaj zadatak, ja počinjem osvještavati sebe kao svijest. I ja kao svijest, svjesna sebe kao svijesti mogu otići u život koji mi treba, recimo to tako, znači mogu ako mi treba sjećanje na neku inkarnaciju, mogu otići u inkarnaciju, ako mi treba kao prošli put u tu trenutnu inkarnaciju, mogu otići tamo, mogu otići na najvišu razinu, mogu otići bilo gdje. Ali što zapravo čini mene? Ta svijest, ja sam prvenstveno svijest. Ovo tijelo, neko prošlo tijelo, ono tijelo u hibernaciji, bilo koje tijelo su samo produžeci moje svijesti. I oni su vrijedni zato jer daju mogućnost da moja svijest živi različita iskustva. I ta tijela su različita, znači ovisno gdje se inkarniram imam tijelo određenog oblika koje ima određene sposobnosti. Znači ako sam inkarnirana na višoj razini i imam genetski naprednije tijelo, a već moja sama svijest ima puno iskustva, naravno da ću kroz to tijelo moći raditi puno više stvari nego što recimo s ovim tijelom mogu koje je kao što znamo zakinuto, na niskoj razini postojanja, rođeno u ratu. Ali moja svijest je i dalje ista, radi se samo o tome što tamo vozim Ferrarija, ovdje Fičeka, recimo to tako, ali i dalje to vozim ja. I kada moja svijest odluči da je ovoga dosta i ostavim ovo tijelo, sve što sam radila kroz ovo tijelo utkat će se u sposobnosti moje svijesti, odnosno u iskustvo moje svijesti. Tako da zapravo mene ne čine moja tijela i moje sposobnosti koje imam u tim tijelima jer to su samo alati koji mogu biti napredniji ili manje napredniji, ovisno o okolnostima, ja sam svijest. Postoji samo jedna moja svijest, kada se mi počnemo buditi ili kada smo rođeni na višim razinama gdje nema zaborava, mi smo svjesni toga, mi smo svjesni da smo mi jedna svijest. Ne doživljavamo to tako kao sferu i tako dalje, ovo je simbolično nama prikazano, doživljavamo tada na drugi način, ali poanta je da smo svjesni sebe. I ako ja sada gledam sebe ovdje, znači kao ovo vozilo i počnem se buditi, meni nije moguće zbog Fičeka kojeg vozim probuditi sve svoje sposobnosti. Zato jer ne mogu ih iskoristiti kroz ovo tijelo, pa mi ni ne trebaju. Ali treba mi podizanje svoje vlastite vibracije i taj proces buđenja. Opet ne treba mi samo da se prisjetim svoje najviše razine, jer to je ono što smo već pričali, onda samo možete osjetiti sebe kao svjetlo, trebaju mi i konkretna sjećanja. I taj proces ne ide na način da ga ja kao Maja, ime ovog tijela dizajniram i da ja kao Maja, ime ovog tijela i mozak ovaj odlučujem, što ću ja, koliko meni treba, što ću s tim. To ide tako da ja kao Maja u tom procesu buđenja koji eto kod mene traje 30 godina, polagano shvaćam da ja nisam samo ovo tijelo pa su to procesi, da nisam samo ovo ime i da kroz to dam povjerenje sebi kao svijesti koja odlučuje koliko ću se ja probuditi i što meni treba.
To je sam početak, gdje ja znači dam povjerenje svojoj svijesti, zato jer ju promatram iz pozicije Maje. Onda prolazi vrijeme, prolaze godine i počinje onda ova zadnja faza buđenja gdje ja, pošto mi se miču neke stvari, počinjem se prisjećati, počinjem se buditi i počinjem se prisjećati sebe iz te moje original inkarnacije, počinjem se prisjećati još nekih stvari. I to možete razmišljati kao da prestajem gledati svoju svijest iz pozicije Maje i počinjem biti samo svoja svijest. Ali na način da nisam samo svjetlo koje pulsira, nego počinjem u toj svojoj svijesti biti svjesna drugih stvari, što znači da mogu onda otići u neki drugi svoj oblik i prisjećati se ili prošlosti ili trenutnosti itd. I zapravo ja to ne radim kao Maja, ja to onda radim kao svoja svijest i to je proces. I taj cijeli proces ide kroz vježbanje, vježbanje, vježbanje s energijom. I zbog toga je rečeno, sada što je on rekao, da vam fascinacija time.. znači što se dešava, ako vi radite prošlu vježbu na način da kažete.. ponovno ću govoriti u prvom licu.. kažem ok ovo sam ja, ovo je moje tijelo, ovo sam ja kao Maja, to je to, ja sam Maja i sada ću ja putovati sa svojom sviješću negdje i vraćati se nazad i onda ću reći ovo su moji neki drugi dijelovi koji su napredniji ili ovo su moja druga tijela koja su naprednija i ovo je moja viša svijest. Znači promatrat ću iz pozicije Maje i to me zapravo razdvaja. Možete krenuti na taj način jer teško da ćete iz prve uspjeti, osim ako već niste radili prije takve stvari, ali znači da ideju dobijete što radite, to je ono što smo radili prošli put. Ali poanta je zapravo da vi shvatite da ste to sve vi, znači da postojite samo vi kao svijest. Jednostavno vi kao svijest u početku možete biti svjesni samo jedne knjige unutar sebe i onda vi kao svijest možete biti svjesni petsto knjiga unutar sebe i moći ih istovremeno čitati ili ako postojite negdje istovremeno tamo otići. Znači to je samo ideja koji je proces, ali ste to i dalje vi. Tako da probajte se ne fascinirati s putovanjem sa sviješću, to je poanta koju vam on želi reći, nemojte se fascinirati s tim. Jer ono što vam svi govore i ono što meni govore već godinama, naš zadatak je spustiti našu najvišu razinu svijesti ovdje, to je ono što ćemo danas raditi. Svako putovanje, svaka vježba, svaki kontakt služi da bi se mi rastvorili, da bi dobili ideju, ali u konačnici uvijek završavamo unutar sebe sa spuštanjem svijesti unutar sebe, da osjetite zapravo tu svoju sferu postojanja i da možete biti fizički u ovom tijelu prisutni, znači budni, a sa svojom sviješću pomicati se po svom postojanju. I onda je to zapravo putovanje sa sviješću gdje vi ne morate niti zatvarati oči, niti padati u neku duboku meditaciju nego možete jednostavno sa svojom sviješću svašta. I to je proces koji ne može i ne smije biti ubrzan, ali vam se danas daje ideja i vjerojatno ćete više puta ovo morati poslušati (pročitati) jer je zapravo jako teško objašnjivo, u puno je simbolike stavljeno i zato sam ja njemu i rekla na početku da ja mislim da puno vas to neće shvatiti, ali on je rekao i sada se ponovno smije i kaže da ponavlja da je to ideja, kroz vježbanje, kroz osjećaj.
To me sada podsjetilo na QiGong, kada sam prvi put počela raditi QiGong pratila sam upute kako se to radi i tek sada nakon što radim već neko vrijeme uspijem uhvatiti taj pokret koji je potreban, tu seriju pokreta radim već ne znam koliko ali onda na trenutke uspijem uhvatiti taj energetski pokret unutar sebe, puno, puno vježbanja gdje zapravo počnete se pretakati u tu svoju energiju. Vježbanje fizičkog tijela na takav način je isto proces koji vas vodi u dubinu i nije svaki put isto. Isto tako i ove vježbe, gdje vježbate s vlastitom energijom je puno, puno truda potrebno, jako puno truda, ali je ideja bitna.
Ono što vi jedino trebate je shvatiti da ultimativni cilj svih nas je da možete stajati i biti budni u fizičkom tijelu i biti svjesni neke više razine, a ovdje u fizičkom tijelu. Tako da kad vježbate prvu vježbu i ne znam što će još biti nakon ovoga, to sve služi ponovo ovome. Mi nismo došli tu zato da bi ponovno bježali doma ili ne znam gdje, mi smo došli tu na teren zato da bi to spustili tu. Tako da kada radite neku vježbu i onda vam se počnu otvarati stvari, cijela poanta je da to tu spustite, u sebe i da budete svjesni da ste to sve vi, cijelo vrijeme ste to sve vi.
To mi je već rekao maloprije da želi da vam to kažem pa mi sada ponavlja, ja sam izabrala ovo sada moje bivanje na način zapravo dosta velike otvorenosti. Jedan događaj ću vam ispričati koji je zapravo smiješan, ali mi onda nije bio smiješan. Imala sam nekakvih pet godina i vozila sam se s mamom i tatom u autu na zadnjem sjedalu, to je bilo prije 43 godine, auti su išli sporije, vozili smo se po autoputu i bili su oni stupići svako toliko na autoputu. I ja sam sjedila iza, sjećam se toga kao dan danas, to je možda najjača memorija iz mog djetinjstva. Ja se ne sjećam baš tog svog predjela života, ali se sjećam tada, nekih pet godina sam imala, ja sam znala sa svojom energijom manipulirati, znala sam da mogu pokretati svoje fizičko tijelo i znala sam da mogu pokretati svoje energetsko tijelo, to mi je bilo prirodno. I bilo mi je dosadno, sjedila sam iza i u jednom trenutku sam počela iz dosade sa svojim energetskim tijelom između stupića trčati, onako kao da trčim uz auto, kao da sam se rastegnula i trčim uz auto i idem između stupića (svaki korak je između dva stupića). I to sam radila neko vrijeme, onda sam se s tim svojim energetskim tijelom kao spotakla i nekako zakačila za taj stupić i auto je krenuo dalje s mojim fizičkim tijelom, a ja sam počela osjećati da se moje energetsko tijelo rasteže po cesti i uhvatila me panika. Jer kada osjećate svoje energetsko tijelo isto ga osjećate kao fizičko i to vam je kao da vam se jedno tijelo počne rastezati i auto ide i to se dešava i mene je užasno strah uhvatio i od te panike nisam mogla nikako osloboditi to energetsko tijelo i pokušavala sam, pokušavala sam i u nekom trenutku iz te cijele panike sam uspjela i samo sam se skupila u tijelo. I sjećam se tada dvije emocije, prva je bila samo diši, diši, slučajno da ne bi se više nigdje rastegnula, samo sam se skupila u fizičko tijelo i mirovala i drugo znala sam da ne smijem ništa reći mami i tati, to je sjećanje koje mi je ostalo. S obzirom da sam se sjetila svojih sposobnosti i sve što radim, danas znam da zapravo odrastanje i život općenito na taj način otvorenosti nosi jako puno izazova i jako puno problema. Jer za razliku od moje originalne inkarnacije, gdje sam full otvorena i imam jako razvijeno tijelo i rođena sam u porodici gdje sam odmalena odgajana za tu otvorenost, ovdje sam u tijelu koje je ograničeno, s gomilom napada i problemima koje sam imala u odrastanju kojih pola nisam bila niti svjesna, u ovom cijelom kaosu. Zapravo sve moje sposobnosti koje ja sada koristim da bih radila ovo što radim su meni jako, jako otežale život. A da ne kažem da sam često mislila da ću poludjeti ili da skrećem s uma i tako dalje. Tako da neki od vas često kažu joj kako je super biti otvoren, ja nisam otvorena ili nisam otvoren, ali sve ima svoj razlog i sve ima svoju cijenu. I danas moj život je jako oblikovan s tom otvorenošću.
Tako da prihvatite sebe takve kakvi jeste i prihvatite da neke stvari koje kroz djetinjstvo ako imate neka sjećanja ili kroz odrastanje ste možda gledali kao loše.. recimo jedan primjer. Ja se sjećam tamo negdje tinejdžerskog doba, početak dvadesetih, tamo oko faksa, negdje oko dvadesete, pogotovo mi je to na faksu bilo izraženo kada sam imala ispite. Ja se sjećam da sam mogla doći u prostoriju i osjetila sam da natprosječno brzo mogu iščitati sve u toj prostoriji, ljude, atmosferu, što se desilo. Skužila sam da puno, puno brže nego ostali mogu pokupiti sve oko sebe. Ali kada bi zajedno učili za ispit ili kada bi morala, to danas shvaćam, full se koncentrirati u svoje fizičko tijelo, full upotrijebiti svoj mozak, uvijek sam bila ona koja je naučila za ispit tri dana prije, tri dana nakon toga ja sam već sve zaboravila. I vrlo često mi je to rušilo samopouzdanje, nisam gledala ono što mogu dobro jer je to bilo neopipljivo i nije bilo uvriježeno u društvu, nego sam smatrala kako ne mogu tak zapamti stvari, a istovremeno mogu čuda neka, totalno mi to nije bilo jasno. Danas znam svoju priču, zašto sam izabrala ovakvo tijelo, takvo odrastanje, sve mi je to jasno, ali mi tada naravno opće ništa nije bilo jasno.
Tako da probajte prihvatiti sebe.. jer kada sebi ili nekom drugom ili meni pišete da vi ne vidite, da vi ne čujete, probajte ne izjavljivati takve stvari kao nešto loše. Ili ako smatrate sebe otvorenima probajte to ne gledati kao nešto dobro, u smislu nemojte stavljati to kao zatvorenost je loša, otvorenost je dobra, nego probajte samo gledati sebe. Vi ste jedinica postojanja, bez uspoređivanja s drugima i kao takvi ste savršeni, sa svim svojim komponentama, sa svim što je unutar vas, takvi ste savršeni. Isto kao što su savršeni svi drugi oko vas. I tek s tim potpunim prihvaćanjem sebe možete se izvući iz te neke identifikacije s ovom ulogom koju živite.
Jer to smo pričali, identifikacija s tom ulogom je zapravo najveći problem. Ja da sam tada imala znanje koje imam danas, ja bi tada to prihvatila i vjerojatno bi mogla puno lakše zapamtiti možda stvari za ispit zato jer bi znala da funkcioniram u totalno drugačije modu. Ovako sam ja sebi pritisak radila, kao zašto ne možeš to zapamtiti, a istovremeno kužim da mogu ono što drugi ne mogu u tom trenutku. Jednostavno sami sebe s tim stišćete. Jer mi smo svi stalno u promjeni, stalno, ja danas mogu s njim, sada govorim ja ali će on raditi vježbu, ja danas mogu s njim potpuno drugačije funkcionirati, prošlo je samo dva tjedna. Isključivo sam radila dva tjedna vježbe, neke vježbe koje mi je on dao za mene, za neko usklađivanje ali sam radila vježbe. Znači nije da sam ja otišla kod njega i dva tjedna bila kraj njega i sada smo on i ja u boljoj komunikaciji, nije poanta u tome. Poanta je u tome što sam ja u dva tjedna uspjela više probuditi svoju svijest ovdje u ovom tijelu. To je ono što sam prošla dva tjedna imala problem pa sam se morala vraćati u ovo svoje drugo tijelo, pa opet spustiti ovdje u tijelo. Uspjela sam probiti da mi ne bude toliko teško kada je pored mene neka viša razina vibracije, odnosno kada sam u kontaktu ili da mi ne bude toliko teško kada moja vlastita viša razina spusti se u ovo tijelo. Ali isključivo kroz vježbe, kada putujete sa sviješću to je vježba i kada se prisjećate to su stvari koje vam se počnu dešavati prirodno. Vi možete reći iz svoje osobnosti sada koju živite, možete reći ok ja to želim, ali nemojte stvarati želju ovog tijela. Vi to želite i želite na ovaj način i želite ovako jer vam se to čini fora, zato jer ste evo čuli mene ili nekog drugog ili nešto pročitali. Nemojte si to raditi zato jer se zatvarate s tim, gledajte to kao lepezu šarolikosti, svi smo različiti. Neka vam to bude zanimljivo ali nemojte se uspoređivati s nikim zato jer ste vi jedinstveni i svi vaši parametri su upravo takvi s razlogom, nisu niti bolji ni lošiji od drugih, baš su takvi savršeni i s tim zapravo vi počinjete se opuštati.
Jer ako vi kažete mene iznutra vuče da radim Kutak i mene iznutra vuče da radim ovu vježbu ili ovaj tretman ili štogod i vi poslušate taj osjećaj iznutra, onda sve kako se vi osjećate, sve što se vama dešava pritom, sve kako se vi osjećate nakon toga je super. Nemojte ni imati onda u sebi joj ali ne vidim i ne čujem, a sada već toliko radim, nemojte si to raditi. Tako kako se vi osjećate je super jer vi ste znači poslali u svoju sferu iz ovog tijela namjeru, rekli ste može. I to se dešava na način koji je za vas dobar. Postoji razlog zašto u tri dana se ne probudimo, zato jer bi poludili. To sam već rekla da buđenje je izuzetno sam za sebe naporan proces i postoji puno faza. Jedna stvar je ta da nemojte reći za sebe da nešto ne možete i druga stvar, ona suprotna krajnost, ako možete nemojte se ufuravati onda iz ove osobnosti, nemojte raditi priče da bi vi sada iz ove osobnosti ovo ili išli tamo ili radili ovako ili radili onako jer onda zapravo izlazite van iz svog tijela i ako ste otvoreni mogu vam se desiti putovanja i mogu vam se desiti susreti ali ne spuštate to unutar sebe. Tako da probajte ako ste otvoreni, ako imate te sposobnosti jer ste si tako zapisali za ovo tijelo, onda samim tim što kažete „da“ svom vlastitom buđenju i samim tim što počinjete svoju svijest širiti unutar sebe, to će se početi dešavati. Susreti koje trebate imati će se desiti, putovanja ako ih trebate imati će se desiti. I ako probate tako vidjet ćete razliku, znači uvijek ostanite unutar sebe. Zato je prva vježba prošli put kada je rađena završila u našem fizičkom tijelu.
Samo da se ponovo spojim s njim. On.. sada ću vam u riječi staviti što je poslao da vam kažem.. reci im da su svi divni i prekrasni. On šalje opet tu informaciju, to što sam vam sada rekla, da ste savršeni onakvi kakvi jeste i to je početna točka od koje trebate ići. On sada kaže kada shvatite da ste divni i prekrasni, to je odmah ovako pokazuje kao cvijet se rastvara i zapravo vi se budite iznutra. Ali da, sada ćemo raditi, sada ću se ja ponovo spojiti s njim, baš ću vam njega prenositi, radit ćemo tu vježbu.
Ovo je još htio da vam kažem. On kaže kao što smo prošli put radili svi, snaga ove vježbe je zapravo u tom zajedničkom što radimo, znači radimo grupno i rade oni s nama, veća grupa radi s nama i cijela poanta je da se stvori zapravo takvo polje koje vam može pomoći da onda vi iznutra aktivirate sebe više. Znači nije da ta energija izvana vas aktivira nego vam jednostavno polje veće vibracije i osobe koje rade isto što i vi pomogne da se aktivirate iznutra. I on to sada kaže zato što želi reći da će danas biti manje riječi, manje uputa nego prošli put, bit će kao duže pauze bez govora. Bit će uputa pa će biti duža pauza jer je poanta zapravo da iznutra to radite, to što će on reći i da što više osjećate. I radite nakon danas tu vježbu npr. par dana, tjedan dana i onda probajte kombinirati, možete kombinirati prvu i drugu vježbu, točno da osjetite kako u prvoj vježbi zapravo više posvještavate tu svoju kuglu postojanja, a u drugoj vježbi koju ćemo sada raditi usidrite sebe kao najvišu razinu svijesti ovdje.
Problem je što mi imamo, pogotovo u hrvatskom jeziku, imamo jako puno riječi koje nas razdvajaju, ajmo to tako reći i jako puno gledamo ja, ono, mi, vi, znači jako puno se razdvajamo zapravo. A kada on prenosi što bi ja vama trebala reći, toga nema. Jer kada on prenese onda se osjeća ta neka punina, on kada prenese ovo je vaša kugla postojanja i vi ju gledate iz tijela, a zapravo trebate postati svjesni vaše kugle postojanja, kad on to telepatski kaže i onda obično uz njega se osjeti i energija, to se osjeti ta neka punina zapravo. A onda kada ja to tu stavim u riječi, naše riječi razdvajaju nas ponovo na kuglu postojanja i na nas, tako da cijela poanta je u onom kako sam vam ja sada rekla da radim QiGong par godina, a tek u ovom periodu i ne svaki dan, tu i tamo uspijem shvatiti zapravo poantu tog pokreta. Zato jer ga više ne radim iz glave i zato jer ovisno kako mi je tijelo u tom trenutku uspijem ga napraviti. Znači samo ponavljanje, ponavljanje, gdje ja počinjem biti svjesna svojih mišića, svog pokreta na neki drugačiji način. Ista vam je stvar s energijom, to vam mogu reći iz iskustva zato jer kažem vam da imam svjesnost fizičkog tijela i energetskog tijela odmalena i zapravo kada pokrećete svoje energetsko tijelo ili kada putujete svjesno sa svijesti isti vam je osjećaj. Kada sa svjesnošću putujete negdje i dođete negdje ako ste full kao svijest isto hodate, isto se krećete, isti vam je osjećaj. Tako da probajte što više osjećati, probajte ponavljati i probajte se vraćati na ovo da ste savršeni, da se nikada ne uspoređujete s nikim, da ne mislite da ste bolji ili lošiji od onoga što treba biti jer ne postoji ono što treba biti, vi ste upravo ono što treba biti, svatko od vas. Ne postoji nešto što bi trebalo biti ili kako bi trebalo biti pa vi sada težite tome, ne. Ili ste natprosječno dobri pa mislite da ste bolji od prosjeka, ne, jer svatko od nas je potpuno savršen takav kakav je i ne mora biti nimalo sličan nekom drugom. Nemojte ići u dolje i nemojte ići u ego. Ako odete u ego, to su vam vrata zatvorena, to znajte i onda će vam se nesvijest prikrpat, tako da pazite jako na sebe. Došli ste ovdje zato jer ste snažni, sposobnosti imate s razlogom ovakve ili onakve i one su upravo savršene.
27.10. 2022. Zoom